Ugledni hrvatski sedmičnik "Globus" u svom novom izdanju donosi veliku priču o Međugorju kao i navodni plan Pape Franje za ovaj mali hercegovački gradić, koji je već desetljećima obilazi veliki broj vjernika, iako ga službeni Vatikan nije priznao kao svetište. Prenosimo dio teksta:
"Hrvatski Višednevni boravak posebnoga papina izaslanika za Međugorje mons. Henryka Hosera u tom poznatom i omiljenom molitvenom mjestu u zapadnoj Hercegovini unio je veliku dozu optimizma među hrvatske vjernike, osobito štovatelje međugorskog fenomena, te intenzivirao njihova nadanja da će papa ipak na kraju (bez obzira na sve njegove dosadašnje ograde) i službeno priznati Međugorje kao svetište.
Osobito je odjeknula Hoserova propovijed na misi održanoj u međugorskoj crkvi sv. Jakova u subotu 1. aprila te njegove riječi izgovorene na konferenciji za novinare u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Međugorju samo nekoliko dana poslije.
Naravno, dok se papa Franjo sa svojom službenom odlukom ne oglasi (ako se uopće bude oglasio jer, teoretski, postoji i takva mogućnost da konačnu odluku prepusti svom nasljedniku), svako Međugorje i dalje tumači na svoj način i iz svog kuta gledanja, ovisno o vlastitoj percepciji međugorskoga kulta i karizme, koji su se počeli razvijati prije 36 godina, nakon prvih (zasada ipak samo navodnih) ukazanja Gospe u tom kraju.
Dan prije nego što sam pisao ovaj članak čuo sam se s jednim svojim prijateljem, poznatim zagrebačkim poduzetnikom, koji mi je, kad sam mu rekao što je moja trenutna novinarska preokupacija, priopćio, radosnim tonom, da će papa Franjo priznati Međugorje kao svetište. No kad sam ga upitao odakle mu ta informacija, kazao mi je da je to pročitao u novinama. Zasigurno je pritom mislio na veliku reportažu kolege Darka Pavičića u Večernjem listu od 2. aprila o. g. (sutradan nakon Hoserove mise na hrvatskome u Međugorju).
Istoga dana nazvao me jedan moj vrlo dobro informirani prijatelj i rekao mi da je papa Franjo svoju odluku već donio, da je ona za Međugorje pozitivna, ali da će s njezinom objavom pričekati još neko vrijeme. Ovako mi je rekao: “To je gotova stvar, papa je već prelomio, i to pozitivno: Međugorje se priznaje kao svetište. A to bi, možda, mogao biti i prvi korak ka priznavanju ukazanja Gospe u Međugorju, no takvo što mi sasvim sigurno nećemo doživjeti - ni mi ni međugorski vidioci...”
Treći moj znanac, koji je dugo vremena proveo u Rimu i ima ondje dragocjene veze i kontakte, najavljuje mi pak da je jedna od intencija u Vatikanu da se Međugorje izuzme iz Mostarsko-duvanjske biskupije i proglasi nekom vrstom prelature, kojom bi se, preko upravitelja, upravljalo izravno iz Vatikana. To bi također, na svoj način, bilo priznanje Međugorja kao svetišta (naravno, bez ulaženja u rasprave imaju li međugorski vidioci pravo ili ne), ali uz jedan bitan “aneks”, u smislu dovođenja financijskih tokova u Međugorju pod kontrolu Vatikana. Međugorje, naime, nije samo mjesto molitve i ispovijedanja nego je i masovno posjećena hodočasnička (netko će ovdje reći: vjersko-turistička) destinacija (nadbiskup Hoser je na novinskoj konferenciji u Međugorju izjavio da Međugorje godišnje posjeti oko dva i pol miliona hodočasnika) u kojoj se, preko brojnih restorana, kafića, hotela, suvenirnica itd., okreću velike količine novca, a za koje zasad nije jasno gdje, tj. u čijim rukama, završavaju.
Kada bih sve te prognoze, najave ili tumačenja pokušao svesti, matematičkim jezikom, na najmanji zajednički nazivnik, došao bih do stajališta koje će, možda, biti glavnom smjernicom pape Franje prije nego što donese i objavi svoju konačnu odluku: autentičnost ukazanja (zasad) i nije toliko bitna, bitna je pobožnost (koja nije sporna), bitno je da hodočasnici u Međugorju imaju besprijekorno osiguranu vjersko-pastoralnu skrb (kao što već godinama i imaju), dok novac koji se ondje vrti valja, možda, staviti pod određen (vatikanski) nadzor", navodi se u tekstu Darka Hudelista.
