U Budimpešti je rano jutros, od teške bolesti, preminuo Tibor Benedek (48), dugogodišnji kapetan, a kasnije i selektor mađarske vaterpolo reprezentacije.
Benedek se iznenadno povukao s dužnosti selektora 31. decembra 2016. godine, iako je vodeći reprezentaciju s trenerske klupe bio vrlo uspješan. Nekoliko dana kasnije spoznali smo razlog. Tada mu je utvrđena zloćudna bolest za koju se pretpostavljalo da je neće moći pobijediti. Tibor se čak i vratio na klupu, ali svog kluba Ujpešt Torme.
Početkom maja odlučio je potpuno se opostiti od vaterpola, s dvije-tri rečenice kratkog otvorenog pisma. U biti, želio je provesti zadnje trenutke s porodicom. Nije to napisano jasno, ali u vaterpolo krugovima se to znalo. Posljednju sedmicu stanje je postalo bezizlazno, kraj nažalost izvjestan, samo je snažno sportsko tijelo velikog Tibora Benedeka još odolijevalo.
Kao igrač, ali i kasnije kao trener, Tibor Benedek je doista plijenio mirnoćom, staloženošću, naglašenim smislom za fer-plej. Tibor je bio klasični primjer sportskog vođe kojeg se bespogovorno slijedi, ali kojeg se pogledom traži kada je "gusto" i neizvjesno. Već sam pogled na trofejnu riznicu Tibora Benedeka govori dovoljno o kakvoj se sportskoj veličini radi.
Krajem prošlog i početkom ovog stoljeća bio najbolji igrač na svijetu. S Mađarskom je osvojio čak tri uzastopna olimpijska zlata (Sidney 2000., Atina 2004. i Peking 2008.).
S reprezentacijom svoje zemlje, za koju je nastupio 384 puta, bio je kao igrač jednom svjetski prvak (Barcelona 2003.), a na svjetskim prvenstvima je osvojio još dva srebra i jednu bronzu. Bio je i prvak Evrope (Sevilla, 1997.) uz tri srebra i isto toliko bronzi na kontinentalnim smotrama. Zlato je osvajao i u FINA kupu, uz dva srebra i jednu bronzu.
Jednako uspješan bio je i u klupskoj konkurenciji. Bio je prvak Evrope jednom s Ujpešt Tornom, a čak četiri puta s Pro Rekom. Pet je puta osvajao i Evropski superkup s Pro Rekom, pa onda 1. Kup pobjednika kupova s Ujpešt Tornom. Veselio se i jednom trofeju kada je kao igrač Pro Reka osvojio Jadransku ligu.
U Mađarskoj je bio šest puta prvaka države, uz tri nacionalna kupa i jedan Superkup, dok j u Italiji bio sedam puta državni prvak i jednom pobjednik kupa.
Po okončanju igračke karijere (2012.), preuzeo je godinu dana kasnije mađarsku reprezentaciju, te je na fantastičan način osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu u Barceloni 2013. S njim kao selektorom, Mađarska je osvojila i srebro na EP u Budimpešti 2014. i bronzu na EP u Beogradu 2016. 'Potpisao' je i dva srebra u Svjetskoj ligi (2013. i 2014.) i srebro na FINA kupu (2014.).
Osvojio je nisku pojedinačnih nagrada i priznanja, pa je tako četiri puta proglašen najboljim mađarskim vaterpolistom godine (1992., 1993., 1994. i 2002), ali i najboljim trenerom godine (2013.). Godine 2015. je primljen u Kuću slavnih vodenih sportova. Njegova rodna Budimpešta odužila mu se 2008. proglasivši ga za počasnog građanina. Nositelj je i tri mađarska državna odlikovanja, pišu SN.
