Bilal Šuman je deveti selektor rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine od njenog postojanja, a upravo osmi (Dragan Marković) i deveti donijeli su joj najveće uspjehe, posebno zahvaljujući aktuelnoj generaciji rukometaša koja je naša najuspješnija u historiji.
Marković je odveo “Zmajeve” na Svjetsko prvenstvo 2015. u Kataru, dok je Šuman uspio izboriti historijski nastup na Evropskom prvenstvu, koje će se u januaru iduće godine održati u tri države (Austrija, Švedska, Norveška).
Nova uloga
Nešto tako Šuman kao igrač nije uspio proći sa svojom generacijom, iako se od nje puno očekivalo. To je bila i ekipa koja je igrala prvi od šest neuspješnih baraža (samo onaj sa Islandom za Svjetsko prvenstvo 2015. bio je uspješan) i probudila rukometnu euforiju 2001. godine velikom pobjedom protiv Danske sa 19:18 u punoj sarajevskoj Skenderiji (u revanšu je bilo 28:14 za Dance).
- Nažalost, nismo uspjeli, ali i u moje igračko vrijeme tu je bilo mnogo kvalitetnih igrača, poput Damira Radončića, Senjanina Maglajlije, Mustafe Torle na golu, Samira Nezirovića, Samira Sarača, pa Edina Bašića, koji je tad bio dosta mlad. Igrali smo vani po jakim ligama, ali nikad nismo mogli da napravimo taj iskorak i odemo na jedno veliko takmičenje.
Ovi momci su prvi put to napravili 2015. odlaskom na Svjetsko prvenstvo i sad na Evropsko, a meni je drago da sam u jednoj drugoj ulozi pri tom timu - govori Šuman (51).
On je svoju vrlo uspješnu igračku karijeru počeo u Igmanu sa Ilidže. Već kao junior je prešao u makedonski Pelister iz Bitolja koji je bio jak prvoligaš u tadašnjoj Jugoslaviji.
- Po završetku Gimnazije sam otišao u Pelister koji je bio jedna od najjačih ekipa u ligi, a tamo sam proveo skoro četiri godine. Bio sam pionirski, juniorski i seniorski reprezentativac, prošao sam sve selekcije.
Sa Pelisterom sam igrao finale domaćeg Kupa, a dva puta smo bili drugi u prvenstvu iza tad neprikosnovene Metaloplastike iz Šapca - prisjetio se Šuman.
Krajem 1991. godine otišao je u Dansku, odnosno Kolding koji je i obilježio njegovu karijeru u punom smislu.
- U Koldingu sam praktično proveo cijelu igračku karijeru, od 1992. pa do 2006. godine kad sam prestao igrati. Imao sam samo jedan izlet u španski Bilbao od 2001. do 2003. Potom sam u Koldingu nastavio kao trener ženske ekipe u tad najjačoj evropskoj ligi u ženskoj konkurenciji, da bi onda bio tri godine trener muškog tima - kaže Šuman.
Nakon što je deceniju proveo u Koldingu kao trener, Bilal je potom 2016. prešao na klupu reprezentacije Bosne i Hercegovine sa kojom je ove godine dočekao i veliki uspjeh.
- Predsjednik Koldinga, Jens Boesen, inače otac trenera u našem A reprezentativnom timu, Lasea (Lasse), bio je na toj poziciji 30 godina, a ja odmah do njega nešto više od 20 godina. Tako da imamo praktički familijarni odnos. Tamo sam došao kao stranac, ali me smatraju kao svog - dodao je selektor “Zmajeva”.
Manje je poznato da je Šuman još 1996. godine imao poziv da igra za reprezentaciju Danske koja je i tad bila svjetska rukometna sila.
Hiljade golova
- Dobio sam tu ponudu, ali sam je odbio. Htio sam igrati za svoju zemlju i dobio sam priliku 1997. godine, kad sam debitirao protiv Holandije - kaže Šuman.