Ušao je duboko u osmu deceniju života, ali on baš ne haje za tim. Rođenjem Bosanac iz Dervente, porijeklom Hercegovac iz Trebinja legenda svjetskog rukometa, 75-godišnji Abas Arslanagić, danas živi na potezu Poreč – Banja Luka i bavi se sportom. Da, nije greška. Jedan od najboljih svjetskih golmana svih vremena radi kao trener u Poreču.

- Trening mi ne predstavlja nikakav problem. Stignem otići i na rukometne seminare, nedavno sam bio u Francuskoj – kaže Arslanagić na početku razgovora za “Dnevni avaz”.

Razočaran Savezom

Prisjetio se sportskih početaka u rodnom gradu.

- U Derventi smo igrali po blatu, kaljuži, a nismo imali ni svlačionice ni tuševe. Derventski rukomet je vrlo interesantan jer ima niz olimpijskih medalja, svjetskog juniorskog i seniorskog prvaka, bilo je tu vrsnih igrača i trenera. Ono što jedna Švedska nema, olimpijskog pobjednika u rukometu, Derventa ima – ističe s ponosom Arslanagić.

U Banjoj Luci se afirmirao i stekao slavu.

- Živio sam 27 godina u Banjoj Luci do tog nesretnog rata. I danas imam stan pa odem vrlo rado, imam drugove s kojima se volim vidjeti – govori nekadašnji selektor Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Katara.

Razočaran je, kao i mnogi, stanjem u bh. rukometu.

- Svi iskreni ljubitelji rukometa su ukazivali na greške RSBiH pod palicom glavnog sekretara Smaje Karačića koji je doveo bh. rukomet na ove grane.

Jedne godine je Tuzlanski kanton predložio mene za predsjednika Saveza, što nisam htio prihvatiti jer smatram da tu treba biti neko mlađi i čovjek koji je autoritet u političkom svijetu BiH.

Predlagao sam Almira Šahinpašića, koji je zaista rukometni fanatik. Mislim da takvi ljudi mogu izvesti rukomet na pravi put. Međutim, oni su to sve izmanipulirali i doveli Enida Tahirovića. On je bio dobar golman, ali nije smio sebi dozvoliti da manipuliraju s njim – naglašava Arslanagić.

Posebno se osvrnuo na A reprezentaciju.

- Ne znam zašto selektor Bilal Šuman okuplja Dance u stručnom štabu. Pa, imamo mnogo naših dokazanih stručnjaka koji bi mnogo mogli pomoći. Imao sam dva seminara u Danskoj i njima predavao. Je li možda misle da Sead Hasanefendić ne bi imao što pokazati? Ima tu ljudi. Mene su samo jednom pozvali na seminar u Doboj. Tad me je Šuman pitao hoću li biti šef struke golmana. Ja sam rekao da neću biti nikakav šef, ali, ako me pozovu, da ću odraditi posao. Nikad me više nije pozvao – podvlači Arslanagić.

Uvjeti iz bajke

Početkom naredne godine u Danskoj i Njemačkoj počinje Svjetsko prvenstvo.

- Svi igraju rukomet, ali Francuzi pobjeđuju. U borbi za medalje su Danci, Španci, Šveđani, no Francuzi su bez premca. Prije dva mjeseca sam bio gost francuskog saveza, bio sam pozvan na seminar za trenere golmana. Bila mi je čast. Uvjeti koje oni imaju su kao iz bajke. Nije čudo što suvereno vladaju svjetskim rukometom – riječi su Arslanagića.

Promovirao knjigu ’Dnevnik sjećanja’

Arslanagić je nedavno promovirao knjigu “Dnevnik sjećanja” o igračkoj karijeri.

- Tu sam pisao o odrastanju u malom gradu do 18. godine, na derventskoj stanici u čijoj se blizini sve događalo. Pišem najviše o uvjetima pod kojima se radilo. To je nekomparativno u odnosu na ovo vrijeme. Ma, mi smo znali igrati rukomet, a snijeg pada – prisjeća se naš sagovornik.

U iščekivanju Rusa

- U Bosni i Hercegovini neće biti evropski kvalitetnog rukometa dok se ne pojavi neki Rus, kao što se desilo u makedonskom Vardaru.

A, skopski klub bio je prosječan jugoslavenski klub, dok je BiH najjača republika u rukometu.

Drago mi je da se Bosna Visoko ekipirala, ali i to mi djeluje kao vještačka tvorevina. Fino je da se pojavila Gračanica, ali, nažalost, nema Slobode, nema Krivaje... Borac se bori s dugovima i ne može na zelenu granu - konstatira Arslanagić.