Bosanskohercegovački atletičar Hamza Alić, bacač kugle, već dugi niz godina se uspješno takmiči na mitinzima širom Evrope.
Odlazak u Tokio
Njegov lični rekord u bacanju kugle iznosi 21,07 metara, a postavio ga je u Podgorici 29. aprila 2008. godine. Osvojio je srebrenu medalju na Evropskom dvoranskom prvenstvu u švedskom Geteborgu 2013. godine.
Nakon osvajanja zlatne medalje Zlatana Saračevića, također u bacanju kugle na Evropskom dvoranskom prvenstvu 1980. godine, Alićevo srebro predstavlja jedan od najvećih uspjeha bosanskohercegovačke atletike i bh. sporta uopće.
Na Mediteranskim igrama koje su krajem juna ove godine održane u španskoj Taragoni Alić je hicem 20,43 metra osvojio zlatnu medalju. Trenutačno je član Atletskog kluba Zenica.
Iako će za dva mjeseca napuniti 40 godina i ući u pete deceniju, Alić ne želi reći zbogom kraljici sportova.
- Mnogi će reći dolaze bolji i mlađi, dosta je njega više. Ali još imam dosta motivacije u sebi, volim da treniram i željan sam rezultata. Možda je tajna u tome da sam malo „odvadio“ od treninga, ne treniram kao ranije. Moj trening je sada za 30 posto manji jer organizam više ne može da podnese napor iz mladosti.
Ovako dolazi i manje do povreda, brže se oporavljam, a iskustvo i trenažni proces se ne mogu izgubiti – kaže Alić.
Ima jasne planove za narednih nekoliko godina.
- Moram provjeriti historiju, interesira me koji je najbolji rezultat bacača u 40. godini života. Ukoliko bi zdravstveni bilten ostao pozitivan, mislim da ni plasman na Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine nije neostvariv. Ako ispunim normu za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2019., to će mi biti osmo u nizu. U kugli sam već rekorder u muškoj konkurenciji u svijetu jer sam jedini koji je sedam puta učestvovao na svjetskim prvenstvima - ističe Alić.
Iz 2018. godine pamtit će Mediteranske igre u Španiji i Evropsko prvenstvo u Berlinu.
Sezona iz snova
- Mnogi bacači koji su imali rezultate preko 21 metar ove godine su ostali iza mene u Taragoni. Zlato je stiglo kad sam se najmanje nadao. Što se tiče EP-a u Njemačkoj, moj cilj je bio ulazak u finale, a na kraju sam završio na 18. poziciji. Nisam želio tad izlaziti u javnost, ali sad ću priznati da sam imao velikih problema sa zglobom šake i bacao sam pod bolom. Iako je atmosfera na trgu u Berlinu bila izvanredna, nisam se mogao fokusirati na tehnički dio. Nakon takmičenja sam imao četiri terapije u kojima sam primio plazmu, sad ide nabolje. Ali, ipak, na kraju mogu reći da je sezona bila kao iz snova – podvlači Alić.
