Subota, 24. februar
Gostovanje na televiziji
Još jedno hladno sarajevsko jutro, hotel na Ilidži i jutarnji doručak s timom. Nakon što smo doručkovali, obavezno pijemo kafu, gdje razgovaramo o svemu i svačemu, ali najviše o hokeju, kao i o svemu onome što nas očekuje idućih dana. A čeka nas mnogo posla. Nacija očekuje dobar rezultat od nas u predstojećim mečevima kvalifikacija za SP.
Ispred hotela nas čeka autobus i krećemo lagano prema Zetri na jutarnji trening. Uvijek sam ushićen kada treba da izađem na ledenu plohu, a nije važno je li u pitanju najobičniji trening ili utakmica. Vrata zaštitne ograde se otvaraju i ja sam na ledu. Trening je gotov, slijedi povratak u hotel. Opet ćaskamo, pogađate, o hokeju. Slijedi odmor, pa televizijsko gostovanje kod Senada Hadžifejzovića. Trema i nervoza su prisutni, ali kada je emisija počela, sve je krenulo u pravom toku.
Posebno je bio simpatičan razgovor našeg selektora Brajana Džoketa (Brian Jokat) i Senada. Nakon završenog snimanja vraćamo se u hotel.
Nedjelja, 25. februar
Počinju kvalifikacije
Budim se s ushićenjem, a razlog je što danas počinju kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo i naša prva utakmica, a protivnik nam je selekcija Kuvajta. Već u osam sati smo svi za stolom na doručku, mi smo poput vojske, a Džoket je naš general. Imamo laganiji trening, sve vrijeme u glavi mi je slika ispunjene Zetre.
Slijedi popodnevni odmor, misli su samo na utakmici, svi smo raspoloženi, svi dišemo kao jedan. Predstavljamo našu zemlju, zar nam treba veći motiv od toga. A onda slijedi izlazak na ledenu plohu i intoniranje državne himne. Jeza navire, emocije se miješaju, poseban je osjećaj igrati pred svojom publikom i ljudima koji te vole i podržavaju. Svi stojimo kao jedan dok se intonira himna BiH, a ja se osjećam ponosno.
Divnu večer smo začinili sigurnom pobjedom 8:1, a ja sam presretan što sam uspio postići prva dva gola na otvaranju utakmice. U hotelu ide standardno prepričavanje utakmice i slijedi odlazak na zasluženo spavanje.
Ponedjeljak, 26. februar
Prijelomni moment
Novi dan i nova nafaka. Ustajem iz kreveta i spreman sam za nove izazove koji slijede.
Slijedi standardna procedura kada smo na okupu. Buđenje, doručak, trening... Nema vremena za odmor, već danas igramo novi meč protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata. Osam je sati i počinje utakmica. Nije baš krenulo u pravcu u kojem smo željeli. Ipak, postigao sam pogodak kada se rezultat lomio i uspjeli smo slaviti još jednu maestralnu pobjedu 6:1. U svlačionici nakon utakmice neviđeno slavlje, prelama se pjesma i miješaju emocije. Nadomak smo plasmana na SP. Prekosutra nam je meč-lopta.
Utorak, 27. februar
Džoket opet igra hokej
Dan nakon velike pobjede budim se sretan i ponosan. Bar malo smo prekinuli sivilo koje vlada u našoj zemlji, uveselili smo narod. Ponosan sam na momke, na sebe i selektora, ma ponosan sam na sve. Jutarnji doručak prolazi u opuštenoj atmosferi. Danas imamo slobodan dan i nemamo treninga. Dan smo iskoristili da u timskom duhu u holu hotela zajedno gledamo revijalni meč između legendi ruskog i balkanskog hokeja. Bilo je sjajno gledati našeg selektora kako ponovo igra hokej, pravi je majstor, mora se priznati. Nakon odgledane utakmice pravo u krevet na spavanje, jer nas sutra očekuje ono glavno – utakmica za SP.
Srijeda, 28. februar
Dan odluke
Došao je dan odluke. Ustajemo rano i svi dobro znamo šta nas očekuje. Nakon rutinskih jutarnjih obaveza krećemo put prema Zetri. Kreće lagani trening rasklizavanjem. Ručak je zakazan u pet sati, ali nikome nije do jela, svi su već mislima u Zetri. Već smo svi u autobusu i spremni smo da krenemo u „rat“. Turkmenistan je odlična ekipa i poznato mi je da momci igraju u ruskoj ligi i da nam neće biti nimalo jednostavno. Deset minuta pred utakmicu svi smo pomalo nervozni, srce lupa, nalet adrenalina i naboj su veliki. Samo čekam kada ću da otkližem na led.
Sjajno smo otvorili meč, vodili sa 3:1, ali, nažalost, nismo uspjeli. Poraženi smo 13:3. Nakon utakmice su se pomiješali osjećaji i emocije svih nas. Bili smo tužni, ali moramo biti i ponosni na sve momke koji su igrali, kao i stručni štab, Savez, selektora Džoketa.
Ovo je ipak dobar rezultat, s obzirom na to da treniramo samo dva mjeseca na ledu. Nakon utakmice uslijedila je večera, a svi su došli s porodicama i djecom. Selektor Brajan nam je i zapjevao na kraju večeri.
Četvrtak, 1. mart
Nema više treme
Budim se još jednom u hotelu nakon burne noći i utakmice s Turkmenistanom. Emocije su mi pomiješane, osjećam radost i tugu u isto vrijeme. Pored svega, znam da smo svi dali svoj maksimum, pa me to najednom čini zadovoljnim. Nakon doručka se vraćam u sobu i spremam stvari, jer idemo svi svojim kućama i još jedno lijepo druženje se bliži kraju.
Nešto kasnije pozvani smo na još jedno televizijsko gostovanje. Ovog puta smo na državnoj televiziji i nemam više treme od kamera i snimanja. Nakon završenog snimanja svi odlazimo svojim kućama.
Petak, 2. mart
Pokazali želju
Zetra, novo jutro i opet se sastajemo, ali ovoga puta nije trening u pitanju, nego je zakazan sastanak nas hokejaša, stručnog štaba i Hokejaškog saveza.
Željeli smo da sumiramo sve ono što smo radili i napravili za ovih nekoliko mjeseci, kao i da razgovaramo o našim budućim planovima. Nakon završenih kvalifikacija dobili smo pohvale za organizaciju turnira. Isto tako su nas pohvalile sve hokejaške reprezentacije koje su učestvovale na turniru. Mislim da smo pokazali veliku želju i da smo ostvarili solidan rezultat. Nadam se da će država prepoznati naš potencijal i konačno početi ulagati u ovaj divni sport.
