Iako ovaj datum to zapravo i nije, 17. septembar se upravo zbog ovoga često navodi kao početak djelovanja našeg kluba. Ideja je rođena godinu dana ranije, a igrači su trenirali i igrali neformalne utakmice mjesecima prije.
Međutim, tog 17. septembra 1921. godine je odigrana utakmica koja je i definitivno označila početak jedne prekrasne priče.
Kao da se već tada moglo naslutiti da put ka uspjehu neće biti običan. Željezničar je na podmetanje nogu nailazio već u svojim prvim koracima. Mnogima nije bilo u interesu da se ozvaniči rad kluba koji je, samom činjenicom da je otvoren za sve, predstavljao potencijalnu prijetnju postojećim klubovima, preteženo okupljenim u jednonacionalnim krugovima.
Uprkos tome, entuzijazam zaljubljenika u tadašnju krpenu loptu je nagrađen saopštenjem Sarajevskog fudbalskog podsaveza od 30. jula 1921. u kojem je stajalo - "Željeznički športski klub Sarajevo može se primiti za člana Podsaveza tek nakon odigravanja dvije utakmice".
Brojne iz prašine izvučene administrativne prepreke su savladane i odigravanje dvije uslovne utakmice bez incidenta se sada činilo kao pobjednička traka na kraju trke. Prva od dvije utakmice, odigrana 17. septembra protiv SAŠK-a (tada najjačeg bh. kluba) je ušla u historiju, a da tadašnji akteri nisu bili ni svjesni šta su pokrenuli.
Utakmica je odigrana subotnjeg popodneva na stadionu u Kovačićima, tada perifernom sarajevskom naselju. Za tu priliku su u Zagrebu kupljene majice, a na istima se dala izvesti lokomotiva kao prvi simbol na dresu Željezničara.
Tim je nastupio u sastavu: Stefan Cicvol, Milan Tomić, Vilim Novak, Rudolf Kefer, Milovan Adamović, Stjepan Katalinić, Ludvig Leple, Dragutin Siber, Dimitije Dimitrijević, Ivan Krajnc i Franjo Cvelfer. U drugom dijelu su nastupili još Ivan Dunkl i Milutin Egić. Konačan rezultat od 1:5 je bio realan odraz snaga između dva još uvijek neravnopravna rivala.
No rezultat nije ni bio u prvom planu. Prvi pogodak koji je postigao Dimitrije Dimitrijević i simbolika tog dana su nešto što ostaje za sva vremena.
