Silvio Berluskoni, medijski tajkun, predsjednik stranke Forza Italia i bivši premijer Italije, bio je među najbogatijim ljudima Italije. Iza sebe je ostavio i više nego dubok trag u sportu, posebno u Milanu kojem je bio vlasnik od 1986. do 2017. godine.
Uz njegovo ime u političkom svijetu vežu se brojne kontroverze, ali u fudbalskom svijetu ovo je najbolji primjer uspjeha i trofeja.
Dolazak u Milan
Milan je tokom 80-ih godina prošlog stoljeća prolazio kroz velike turbulencije, čak je dva puta ispao iz Serije A, jednom zbog namještanja utakmica.
Berluskoni je klub preuzeo 20. februara 1986. godine, kupivši ga od Đuzepea Farine (Giuseppe) legendarnog vozača Formule 1. Popularni „Besmrtni“ je u prvoj sezoni već osvojio peto mjesto u italijanskom prvenstvu, a potom je Berluskoni povukao jedan od najbitnijih poteza u klupskoj historiji.
Početak dominacije
Za trenera je postavio Ariga Sakija (Arrigo Sacchi). Čovjek koji je bio nepoznat fudbalskoj javnosti dočekan je „na nož“ zbog manjka iskustva. Ipak, u prvoj godini je donio prvi Skudeto nakon devet godina posta, uz samo dva poraza u 40 utakmica.
Angažman, sada već, legendarnog Italijana pokazao je koliki je Berluskoni ustvari bio vizionar. Uslijedili su brojni uspjesi i trofeji, a ekipa napravljena oko nizozemskog trojca Ruda Hulita (Ruud Gullit), Marka van Bastena i Franka Rajkarda (Rijkaard) popela se na krov Evrope već 1989. godine.
Legendarna odbrana Rosonera iz tih godina još uvijek ima mjesto u srcima ljubitelja ovog divnog sporta. Mauro Tasoti (Tassotti), Alesandro Kostakurta (Alessandro Costacurta), Franko Barezi (Baresi) i Paolo Maldini su ostali urezani u sjećanja kao odbrana sličnija betonskom bloku nego običnim fudbalerima.
Nepobjedivi
Saki je odbranio naslov u Ligi prvaka i sljedeće sezone, ali se na novu titulu čekalo do 1992. godine. Do nje ih je predvodio Fabio Kapelo (Fabio Capello) koji je nanizao 58 utakmica bez poraza. Jednostavno, tom Milanu niko nije mogao „kopačke vezati“ i uspjeli su osvojiti tri uzastopna Skudeta. Ostat će urezano u historiji i finale Lige prvaka iz 1994. godine. Milan je u finalu razmontirao Krojfovu Barcelonu. Rezultat 4:0 kojim je završila utakmica, a igra koju su tada prikazali se i dan danas prepričava.
Nakon nove titule 1996. godine Kapelo je otišao u Real Madrid, ali se ubrzo ponovo vratio. Ipak, do 1998. godine Milan je prolazio kroz najgore razdoblje u Berluskonijevoj dotadašnjoj vladavini.
Posljednji uzdisaji
Novi uspon je stigao 2003. godine, pošto su u finalu Lige prvaka savladali Juventus poslije boljeg izvođenja jedanaesteraca.
Za vrijeme njegove vladavine desila se i najtraumatičnija noć u životima navijača Rosonera. U Istanbulu je 25. maja 2005. godine Milan ispustio prednost od 3:0 u finalu Lige prvaka, a nakon toga su izgubili na penale. Osveta je stigla dvije godine kasnije, kada je Milan u Atini pobijedio Liverpul 2:1 i stigao do drugog evropskog naslova pod vodstvom Karla Anćelotija (Carlo Ancelotti).
Nakon tih lijepih trenutaka stigli su novi problemi, a nisu pomogle ni česte smjene trenera.
- Izgubili smo titulu zbog Anćelotija. Mnogo puta nismo koristili pravu taktiku. Imamo toliko dobrih driblera i trebali smo svoju igru temeljiti na ovoj prednosti, ali učinili smo suprotno – komentarisao je Berluskoni nakon trećeg mjesta u prvenstvu 2009. godine.
Kraj priče u Milanu
Masimiliano Alegri (Massimiliano Allegri) donio je 2011. godine posljednju titulu za vrijeme njegovog mandata u Milanu. Nakon toga je krenulo najgore razdoble, pošto su osvajali tek sedmo, osmo i deseto mjesto u Seriji A.
Zbog toga je često bio na meti kritika od navijača Milana. Smatrali su da je „Besmrtnog“ ipak pregazilo vrijeme i da donosi pogrešne odluke. Međutim, nije moguće da nekoliko loših godina precrtaju preko svega dobrog što je donio ovom klubu.
Nije se Berluskoni želio odreći fudbala ni u poznim godinama, 2018. godine kupio je Moncu. Prvo ih je uveo u Seriju A, da bi ove sezone završili se na odličnoje 11. poziciji.
Nije se mogao Berluskoni odreći jedne od svojih mnogih ljubavi. Nije on mogao niti jednu pustiti. Nije to bilo u njegovoj pobjedničkoj krvi.
