Svaki Mundijal iznjedri poneku novu zvijezdu, malo poznato ime koje se pojavi niotkud i zadivi fudbalski svijet. U Brazilu je to bio Hames Rodrigez, u Rusiji Benžamen Pavar, dok ih u Kataru ima toliko da teško svi mogu da stanu i na prste obje ruke. Najviše ih je, razumije se, u Maroku, počevši od Azedina Unahija, preko Sofijana Amrabata do Selima Amale, ali i Hrvatska, čije pojavljivanje među četiri najbolje reprezentacije više nije toliko iznenađenje u poređenju sa afričkom selekcijom, ima otkriće u svojim redovima. Ime mu je Josip Juranović, piše Mozzart Sport.
Desni bek Seltika briljira tokom čitavog turnira u Kataru, ali je planetu oduševio tek u utakmici Hrvatske koja je zainteresovala i fudbalske zaljubljenike izvan komšiluka – protiv Brazila. Imao je Juranović vraški težak zadatak, oči u oči našao se sa Vinisiusom Žuniorom, jednim od najbržih i najspretnijih krila u ovom trenutku, pride morao da pripazi na česta Nejmarova pojavljivanja na lijevom krilu – izazov od kojeg je teško zamisliti veći u današnjem fudbalu.
Ipak, obavio ga je gotovo besprijekorno, za 120 minuta fudbala dobio je svih pet duela na zemlji, zabilježio četiri klizeća starta, isto toliko intervencija, sedam puta oduzeo loptu rivalu i pritom, i pored toliko defanzivnih zadataka, dao doprinos u ofanzivi sa tri ključna dodavanja, bio miran na lopti (94 podsto uspješnih pasova) i onda kada bi Brazilci izvršili presing… Nekadašnji fudbaler Dinama i Hajduka Joško Jeličić mu je poslije briljantog izdanja protiv Selesaa dao nadimak Kafu iz Dubrave, a komplimente na račun 27-godišnjeg defanzivca sipao je i Jirgen Klinsman.
Menadžeri žele da vide duele jedan na jedan. Da vide ko će koga izludjeti. U ovom slučaju, Juranović praktično govori Vinisijusu:'Ja sam ovdje glavni, ja sam šef'", govorio je Klinsman tokom četvrtfinalnog okršaja Brazila i Hrvatske.
Hrvatska je dugo bila slijepa za Josipov talenat. Nije se štaviše ni u zagrebačkim fudbalskim krugovima dugo znalo za fudbalera Seltika. S njegovim imenom tamošnja javnost susrela se prije svega osam godina, s tim da Juranović tada nije važio za veliki talenat niti se moglo konstatovati da će imati bogzna kakvu karijeru. Sa 18 ljeta, tada kao fudbaler lokalnog trećeligaša Dubrave, Josip se 2014. prijavio na Project Chance, Najkijev program za najbolje igrače od 18 do 22 godine na prostoru Zagreba koji još nisu "uboli" profesionalni ugovor.
- Josip je bio fizički inferioran u svojim uzrastima, ali se svojim kvalitetom, brzinom, agilnošću i razumijevanjem fudbala isticao. Meni je žao da je imao tako težak put, jer on je cijelu omladinsku karijeru proveo u Dubravi, nisu ga prepoznali ni zagrebački klubovi - prisjeća se bivši trener Dubrave Darko Šantek.
Za većinu prijavljenih bila je to posljednja prilika da nastave jurnjavu za svojim snovima, za ostale pak bolan udarac realnosti da će morati da se pozdrave sa ambicijama. Na trošnom terenu u Zagrebu, u konkurenciji tridesetak dječaka, pred očima tada već reprezentativaca Marija Mandžukića i Matea Kovačića, te tadašnjeg selektora Nika Kovača, nagradu je odnio upravo Juranović. Doduše, nije mu ona bila garancija velikog transfera, već "samo" put u Najkijev kamp u Londonu.
- Očekujem sve najbolje, i ako Bog da, da jednom igram u repki (reprezentaciji, prim.aut) - sa osmjehom od uha do uha rekao je Juranović tada.
Do reprezentacije je na kraju stigao, ali je do dresa sa državnim grbom morao da ide zaobilaznim putem, jer njegova je karijera priča o nevjerovatnom, astronomskom usponu, dokaz da se upornost i istrajnost isplate. Dinamo ga, kao što reče njegov nekadašnji trener Šantek, nije prepoznao, međutim, jeste Goran Vučević, tadašnji sportski direktor splitskog Hajduka. Na zimu 2015. godine Juranović je stigao na Poljud kao ofanzivni vezista, prema pojedinim informacijama potpisao stipendijski ugovor na svega 5.000 kuna mesečno (oko 650 eura) - navodno je ozbiljnu povišicu dobio tek dvije sezone kasnije - a čak je njegov menadžer sam morao da pronađe način da Dubravi na ime obeštećenja isplati 50.000 eura pošto u Splitu taj novac nisu imali.
U Hrvatskoj kažu da je tokom boravka na Poljudu njegov kvalitet često bio osporavan, njegov značaj omalovažavan, navijači najvećih Hajdukovih rivala podsmijavali su se Splićanima "kako se pojačavaju trećeligaškim" igračima…
- Strašan dečko, strašan karakter. Neopisivo mi je drago zbog njega, da je uspio i pokazao svim momcima koji igraju u drugoj ili trećoj ligi da ne odustaju, jer nikad ne znaš kad će ti se ostvariti. Juranović je imao sreću da je Hajduk tada bio u problemima i da je morao da dovodi igrače iz Dubrave, ali njemu svaka čast - svjedoči za Index.hr Marko Lozo koji je na kratko radio kao trener u Hajduku.
Ipak, Juranović nije mnogo obraćao pažnju, radio je marljivo, prilagođavao se, usput promijenio poziciju, tako vremenom zaradio i kapitensku traku pa pet i po godina po dolasku u klub, ljeta 2020, iz Hajduka otišao u varšavsku Legiju za svega 400.000 eura. Godinu dana kasnije sa etiketom drugog najboljeg asistenta poljske Ekstraklase u Seltik za 3.000.000 eura.
Ove zime ta suma biće neuporedivo veća, sasvim izvjesno napisana sa osam cifara. Brojni eksperti za fudbalsko tržište tvrde kako je poslije izdanja u Kataru na radaru brojnih evropskih klubova. Seltik se prije nekoliko dana već osigurao dovođenjem zamjene (Alister Džonston), svjestan da ga će ga teško zadržati.
