Legandarni ukrajinski fudbaler Andrij Ševčenko (Andriy Shevchenko) napisao je  emotivno pismo koje je objavio "The Times". 

- Promatrajući Svjetsko prvenstvo i čim vidim onaj čarobni zeleni pravokutnik i kotrljanje lopte, čini se da mi cijeli život dolazi natrag u sekundi, piše Ševčenko u pismu koje prenosimo u cijelosti.

-  U tren oka vidim hiljade fotografija i boja, poput nadrealnog i fantastičnog filma.

Fudbal je ideal

- Suze mjesecima natapaju moju domovinu Ukrajinu, a tuga je nadjačala naše lekcije iz djetinjstva, koje su govorile da čovjek nikad ne plače. Ali suze, s kojima se trenutno borim, dok pišem ovo pismo, drugačije su vrste.

Te su suze napravljene od još jedne duboke emocije, ljubavi prema našoj lijepoj igri. Pišem ovu zahvalu iz tame i praznine koja bi bila totalna da nije bilo fudbala, koji je kao stariji brat koji vam daje snagu da nastavite sa svojim životom, čak i nakon što svjedočite koliko je sve što živite krhko.

Nisam osoba koja lako izražava emocije. Vrlo dobro znam da svako od nas odlazi u krevet i budi se vlastitim mislima, problemima i dilemama. Međutim, osjećam poriv da ovo pismo napišem najljepšoj stvari na svijetu.

Počet ću zahvaljujući onim entuzijastima i genijima koji su, prije više od 150 godina, u engleskim javnim školama zamislili i dizajnirali ono što će postati igra naroda.

U tim su školama spojili obrazovne, kolektivne i društvene vrijednosti i stavili svoju dušu u igru. Plemenita misao iz koje se rodio fudbal. Jer fudbal je ideal. Igra koja nam je omogućila da sanjamo veliko, gdje smo svi jednaki i gdje David često pobjeđuje Golijata u tih 90 minuta. Zemlja bez granica, kaže Džon Lenon (John Lennon).

Za prave navijače nije važno igra li njihov klub igra u Seriji C, Bundesligi ili Premier ligi. Sanjaju i žive svoju strast, prenoseći je svojoj djeci, generacijama nakon svoje generacije.

Iz ovih i hiljadu drugih razloga, to sebično ludilo nazvano Superliga je progutano u samo dva dana. Prije svega, dogodio se bijes obožavatelja, ljudi koji žive fudbal od jutra do noći. Ljudi koji idu spavati i probude se misleći: "Kada je sljedeća utakmica?"

Hvala svima

Isti ljudi koji spavaju u dresovima i s ponosom nose šalove svojih ekipa kad rade. Oni koji su ga htjeli promijeniti nikada nisu mirisali travu igrališta, nikada se zapravo nisu razveselili na terasama kafića i ne znaju kakvi su osjećaji u svlačionici, na tribinama ili kad se igra meč daleko od kuće.

Uprkos svim svojim milionima, to su siromašni ljudi koji ne mogu razumjeti pravu ljepotu i snagu fudbalske igre. Srećom, svijet je stajao ujedinjeno u odbrani fudbalske historije i principa.

Za njih je fudbal "dosadan" i treba se promijeniti kako bi odgovarao ideji njihovog "zabavnog" posla. Tako su završili kako su zaslužili, izgubljeni u praznini svojih praznih misli. Priznajem, politički lideri iz cijele Evrope iznenadili su me razumijevanjem što naša lijepa igra znači za moderno društvo.

Kao fudbalski čovjek, zahvaljujem im svima.

Dragi moj fudbalu, s ovim malim pismom, želim vam zahvaliti na toliko stvari kojima ste me naučili i što ste mi dali! Hvala vam na privilegiji igranja na najljepšim stadionima na svijetu i najistaknutijim takmičenjima. Hvala vam što ste mi dali suigrače i prijatelje s kojima sam živio i dijelio hiljade bitaka. Hvala vam na sjajnim protivnicima od kojih sam toliko naučio.

Hvala na patnji i porazima - ojačali su me. Hvala vam i na trenerima, našim fudbalskim očevima, koji su nas vodili do pravilnog ljudskog odrastanja. Zahvaljujem na osvojenim kupovima i prvenstvima, posebno onoj u Ligi prvaka...

Mračna vremena

I hvala na radosti koju igranje pruža, ona je neizmjerna više od bilo čega.

Međutim, posebno vam hvala što ste mi omogućili da zastupam svoju zemlju, svoju voljenu Ukrajinu. Kao kapetan, nosio sam naš plavi i zlatni dres na Svjetskom i na Evropskom prvenstvu. Svaka riječ koju bih mogao upotrijebiti za opisivanje tog osjećaja nikada ne bi to istinski mogla dočarati.

Imao sam sreću da te imam i nikad te ne izgubim, da te volim jednako duboko kao i prvog dana kad sam te upoznao na prigradskim ulicama svog Kijeva. Danas, još jače nego ikad. Hvala puno, prijatelju. Volim te.

Napokon, veliko hvala, svakom od vas koji ste ostali bliski našim ljudima u ovim mračnim vremenima. Mi se borimo u najvećoj bitki svojih života za odbranu svojih domova i zemlje. Slava nogometu, Slava Ukrajini!

Andrij Ševčenko