Svjetsko prvenstvo 2022. godine ostat će upamćeno i po tome što će biti posljednje za dvojicu najboljih igrača u historiji.
Za Lionela Mesija (Messi) i Kristijana Ronalda (Cristiano Ronaldo), to će ujedno biti posljednja prilika da seriji trofeja u svojim veličanstvenim karijerama dodaju najveći - Svjetsko prvenstvo.
Najmanje jedan od njih dvojice će završiti karijeru bez titule svijeta, ali pošto još nisu izgubili šansu, neće biti na ovoj listi 11 najboljih u istoriji koji nikada nisu postali svjetski prvaci. Bit će mjesta za Mesija i Ronalda prije sljedećeg Mundijala, ali ih još ne treba „zakopavati”.
I bez njih ova postava izgleda veoma moćno, a čine je svi velikani koji su imali priliku da osvoje Svjetsko prvenstvo, a nisu uspjeli. Neki od njih nikada nisu ni igrali na Svjetskom prvenstvu, ali su bili članovi velikih reprezentacija.
I danas je, po mišljenju većine stručnjaka, Lav Jašin (Lev Yashin) najbolji golman koji je ikada stajao na golu. Čudesni crni pauk ili crni panter, kako su ga zvali, bio je i ostao jedini golman koji je osvojio Zlatnu loptu. Sa SSSR-om je bio prvak Evrope 1962. i olimpijski pobednik 1956. godine, ali više od toga nije mogao. Njegov najbolji rezultat bilo je 4. mjesto na SP 1966. u Engleskoj.
Štoperski par čine Ronald Kuman i Đakinto Faketi. Sjajni Holanđanin doneo je Barseloni prvu titulu šampiona Evrope, osvojio je sa Holandijom 1988. Evropsko prvenstvo, ali nikada nije uspeo da ode do Svetskog prvenstva. Najdalje je otišao 1994. godine, kada je izgubio četvrtfinale od Brazila.
Faketi je mogao da igra i beka i štopera, ali je pred kraj karijere više igrao na poziciji štopera. Najdalje je otišao 1970. godine, kada je izgubio finale od Brazila. Brazil je bio koban i za Paola Maldinija, koji je također izgubio finale protiv njega 1994. godine na penale. Majkon je bio jedan od najboljih defanzivaca svoje generacije, briljirao je u Interu, ali je najdalje stigao na Svjetskom prvenstvu 2014. kada je završio kao četvrti.
Frank Rajkard (Rijkaard) je bio jedan od najboljih igrača na svetu na svojoj poziciji, ali je, baš kao i Kuman, pao na Svjetskom prvenstvu. Sa Milanom je osvojio sve, sa Holandijom je bio prvak Evrope, ali dalje od četvrtfinala 1994. nije mogao.
Alfredo Di Stefano postigao je gol u prvih pet finala Kupa Evrope u kojima je Real pobijedio. Bio je sjajan igrač, ali ne samo da nikada nije osvojio Svjetsko prvenstvo, nego nikada nije ni igrao na njemu. Di Stefano je počeo kao Argentinac, završio kao Španac, mogao je da igra na četiri Svjetska prvenstva, ali je sve propustio.
Argentina je 1950. odustala od kvalifikacija, 1954. još nije završio proces dobijanja španskog državljanstva, 1958. Španija se nije kvalifikovala, a 1962. je propustio Svjetsko prvenstvo u Čileu zbog povrede.
Roberto Bađo na suprotnom lijevom krilu je možda najpoznatiji učesnik finala SP. Legendarni Bađo promašio je penal u raspucavanju Brazila u finalu, iako je bio možda i najbolji igrač Italije na turniru, sa kojim nije osvojio ništa u karijeri.
Vjerovatno najbolji igrač na ovoj listi je Johan Krojf koji je bio član genijalne holandske generacije 70-ih koja nije osvojila ništa. Godine 1974. izgubio je finale od Nemačke, dok je njegov kolega Mišel Platini otišao najdalje 1986. godine, kada je Francuska završila na trećem mjestu. Barem je osvojio Evro.
Marko van Basten (Marco van Basten) je bio jedan od najboljih napadača svoje generacije. Postigao je gol u finalu Eura koji je Holandiji donio titulu, ali na Svjetskom prvenstvu nije mogao mnogo više. Možda bi i uspio da karijeru nije završio sa samo 28 godina. Najbolji rezultat mu je osmina finala 1990. godine.
