U historiju grada Sarajeva utkane su mnoge herojske priče, dotada malih i neprimjetnih ljudi, bez čije bi hrabrosti borba za slobodu bila mnogo neizvjesnija i teža.
Golgotu opsade Sarajeva i svakodnevicu u teškim ratnim godinama možda je i najbolje opisao pjesnik Izet Kiko Sarajlić, riječima: „U Sarajevu, proljeća 1992. godine sve je moguće. Staneš u red za hljeb i završiš na Traumatologiji sa odsječenom nogom. Poslije toga još kažeš da si imao sreće...“ Ipak, te „sreće“ nije bio Želimir Vidović Keli, legenda FK Sarajevo i jedan od najvećih heroja odbrane glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Kada se pakao 90-ih sručio na Sarajevo i pitanje života i smrti postalo svakodnevica, Keli je šprint uz desnu aut-liniju travnjaka stadiona Koševo zamijenio vožnjom ranjenika kroz kišu granata.
Velika empatija, osjetljivost na nepravdu i želja da pomogne svojim ranjenim sugrađanima koštale su ga života 17. maja 1992. godine. U najtežnim danima opsade pokazao je svoju ljudsku veličinu i donio odluku da ostane uz svoj grad i svoju raju, i uprkos ogromnom riziku, na današnji dan 1992. godine prevezao je četvoricu ranjenika iz okupirane Dobrinje u bolnicu Koševo.
Kada se javio, nakon uspješno obavljenog zadatka, svi su od njega tražili da ostane u gradu dok se situacija barem donekle ne smiri, a prolaz između barikada ne bude koliko-toliko siguran. Keli, ipak, nije poslušao svoje drugove i prilikom povratka na Dobrinju zarobljen je i ubijen.
Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 1996. godine na Stupu, a 5. juna 2004. godine sahranjeni na gradskom groblju Bare. Prema izričitoj želji porodice Vidović, Kelijevi posmrtni ostaci su prekriveni dresom FK Sarajevo.
Želimir Vidović Keli je rođen 17. novembra 1953. godine. Svoju fudbalsku karijeru započeo je u sarajevskoj Bosni, a po dolasku u FK Sarajevo 1974. godine, ustalio se na poziciji desnog beka, uspješno izvršavajući, osim defanzivnih, i ofanzivne zadatke.
Bio je izuzetno cijenjen fudbaler, bez kojeg se u periodu od 1974. do 1983. godine nije mogao zamisliti tadašnji tim Sarajeva. Pretkraj svoje karijere u Sarajevu, pomjeren je u vezni red, gdje je odlično kontrolisao sredinu terena i djelovao još ofanzivnije.
Za devet godina provedenih u FK Sarajevo odigrao je 241 utakmicu i postigao 14 golova, a navijačima je u posebnom sjećanju ostao njegov pogodak u pobjedi protiv Željezničara (2:1) 10. marta 1982. godine pred rekordnih 55.000 navijača.
U ljeto 1983. godine Keli je prešao u austrijski GAK, za koji je igrao šest sezona, nakon čega se oprostio od fudbala. Za reprezentaciju Jugoslavije upisao je dva nastupa.
Huk koševskih tribina stvorio je legendu u kopačkama koja je bezrezervnim humanim gestom spasila živote sugrađana, ali i zavidnim fudbalskim umijećem te velikom borbenošću na terenu, obilježila jednu generaciju FK Sarajevo i ostala zauvijek u srcima navijača, ali i svih građana Sarajeva.
Jedna ulica na Dobrinji danas nosi njegovo ime, a svake godine organizuje se turnir u Kelijevu čast. Također, glavni teren u trening-centru FK Sarajevo na 70. godišnjicu postojanja kluba nazvan je „Želimir Vidović Keli“.
