Stoper kluba s Koševa Amerom Dupovcem, koji je odigrao 176 utakmica za prvi tim, ističe da je oduvijek znao da će nositi bordo dres.
- Rođen sam ovdje, u mojoj porodici svi navijaju za Sarajevo, tako da kada je došlo do toga da se počnem baviti fudbalom znao sam da će to biti u Sarajevu, rekao je Dupovac za zvaničnu klupsku stranicu te dodao:
- Oduvijek sam znao da ću nositi Bordo dres. Porodica, prijatelji, sve mi je ovdje. Navijači su oni koji čine klub. Pandemija nas je dosta poremetila - nismo mogli zajedno proslaviti titulu, evropske pobjede ali znamo da su navijači uvijek tu. Kada igrate za Sarajevo ne možete pobjeći od loših rezultata, pritiska. U svakoj utakmici morate dati svoj maksimum, na terenu ostaviti i posljednji atom snage jer to dugujete ljudima koji su na tribini. Veliki broj ljudi živi za ovaj klub i raduje se svakom našem uspjehu, ali isto tako teško podnosi poraze i upravo radi toga moramo uvijek davati sve od sebe.
Svoju fudbalsku karijeru počeli ste u omladinskim selekcijama Sarajeva, od malih nogu vezani ste za Sarajevo. Koliko je vama značilo zaigrati za Sarajevo?
- Kao dječak nikada nisam maštao o tome da zaigram jednog dana za Real, Barcelonu ili neki evropski klub. Oduvijek mi je bio san nastupati za Sarajevo i zaigrati jednog dana na Koševu. Ja sam taj san ostvario onog trenutka kada sam prvi put istrčao na teren. Presretan sam što taj san živim još uvijek.
Kada ste započinjali karijeru, da li ste imali nekog uzora u ekipi Sarajeva?
- Kada sam bio mlađi, bio sam redovan na utakmicama sa ocem. Iako sam defanzivac, igrač koji mi je bio uzor je Alen Škoro. Definitivno čovjek je jedna od legendi ovog kluba, koji je tada, kao i sad bio omiljen među navijačima. Pravi primjer kako se treba ponašati kako na terenu tako i van. Sjećam se kada sam ga upoznao još na početku karijere i to je za mene bilo nezaboravno iskustvo.
U proteklim godina svlačionicu ste dijelili sa mnogo igrača. Ko je pored Škore na vas ostavio dobar utisak, sa kim je bilo odlično iskustvo igrati?
- Bilo je tu mnogo igrača, ali evo prvi ko mi pada na pamet je definitivno Mato Jajalo koje je kvalitetom dosta odskakao od ostatka Premijer lige tada. Sjećam se da sam već na prvom zajedničkom treningu razmišljao šta taj čovjek radi u Premijer ligi.
Jedan ste od najtrofejnijih igrača u historiji FK Sarajevo, uz kapitena Velkoskog koji ima jednu titulu više?
- Da, Krle ima taj jedan trofej više iz razloga što sam ja otišao iz Sarajeva na polusezoni te godine kada su osvojili titulu, ali mislim da se i ta titula treba računati haha. Ponosan sam na broj osvojenih titula i velika mi je čast pogotovo kada uzmemo u obzir broj kvalitetnih igrača koji bili u Sarajevu. Nadam se da ćemo svake sezone popravljati taj učinak - i Krle i ja haha.
Okrenimo se malo ovoj sezoni, opet ste nastupali u tom plej-ofu Evropa Lige, čini se da je malo nedostajalo za veći uspjeh?
- Nažalost, ispali smo opet u tom plej-ofu, ali mislim da možemo biti zadovoljni sa rezultatima u Evropi ove sezone. Sva ova situacija sa virusom dovela je do toga da se igrala jedna utakmica u odnosu na dvije kako je to bilo ranijih sezona i to nam je u nekim situacijama pomoglo, a u nekim odmoglo. Ostaje žal za tom utakmicom protiv Bresta, gdje sam poprilično siguran da bi ishod bio dosta drugačiji da su se igrale dvije utakmice. Opak sa druge strane, teško je izbaciti ekipe koje su kvalitetne poput Celtica ako se igra dvomeč, mislim da smo imali tu više šanse u jednoj utakmici, što nažalost nismo iskoristili. Ipak okrenuli smo se Premijer ligi i sezoni koja je pred nama i za sada mogu reći da nam odlično ide.
Spomenuli ste tu Premijer ligu, poprilično dobar start, nakon 11 odigranih utakmica na prvoj ste poziciji, bez ijednog poraza?
- Mislim da sezona nije baš počela najbolje kada je igra u pitanju, bilo je tu malih oscilacija u startu, remi protiv Mladosti, onda ne tako dobra igra u utakmicama protiv Tuzla Cityja i Veleža, ali treba uzeti u obzir da je ova pauza bila izuzetno duga. Bilo je tu i umora nakon te duge pauze, te utakmica u Evropi, ali sada smo našli svoj ritam i počeli smo igrati fudbal kakav nam najviše i odgovara.
Taj način igre koji nam odgovara bazira se na tečnoj igri od noge do noge, koliko loši tereni u našoj državi prave problem kada je način igre u pitanju?
- Sigurno da prave problem, u to nema sumnje. Poprilično je teško igrati pas igru na neuslovnim terenima kakva je većina u našoj državi. Teren čini veliku razliku i to možete vidjeti kada ekipe dođu na dobre terene kako igraju, uzmimo za primjer Grbavicu gdje je teren odličan i gdje sve ekipe dođu da se nadigravaju. Na lošijim terenima teže je igrati lijep fudbal i to je veliki problem u našoj državi. U susjednim zemljama kao što su Hrvatska i Srbija, tereni su dosta kvalitetniji što odmah utiče na kvalitetniju igru.
Vi ste i igrali u tim susjednim državama, čak i u dalekoj Moldaviji, ali opet vratili ste se u svoje Sarajevo. Šta je to što vas vuče nazad?
- Ovo je moj dom, ovo je moj klub i već sam rekao da mi je oduvijek bio san igrati za Sarajevo. Kada igrate u svom klubu i u svom gradu dosta je drugačiji osjećaj u odnosu na to kad igrate u nekoj drugoj zemlji ili klubu. Kod kuće je uvijek najljepše i kada izađete u grad nakon pobjede puni ponosa, dok vas navijači pozdravljaju i čestitaju vam to je predivan osjećaj. Naravno, ima i obrnutih situacija, ali sve je to dio fudbala i nešto što čini razliku u odnosu na ostale klubove.
Vi ste bili često osporavani i od strane navijača, jedan period niste igrali a sada ste jedan od najboljih pojedinaca Sarajeva u ovoj sezoni?
- Hvala vam ako tako mislite, ja se trudim da uvijek pružim svoj maksimum i ostavim srce na terenu. Kod nas su navijači oduvijek isti, imaju visoka očekivanja i traže od vas da ih ispunite. Ukoliko niste na željenom nivou, oni će vam dati doznanja da je to tako. To je sve jedan vid pritiska sa kojim igrači moraju da se nose, ali za mene to je pozitivan pritisak i samo dodatna želja da se pokažem što boljim. Bez pritiska nema ni slasti igranja fudbala i ne valja kada je nekome svejedno. Kada je riječ o tom periodu kada nisam igrao, ja sam prošle sezone imao tu povredu zbog koje sam odsustvovao dva mjeseca sa terena. Oporavio sam se i čekao svoj trenutak, ali to je sve put kroz koji svaki igrač mora proći tokom svoje karijere.
Za kraj, kakva su očekivanja od ove sezone?
- Pa kakva mogu biti? Kada igrate u najvećem klubu u državi, očekivanja uvijek moraju biti na najvećem nivou. Mi smo na dobrom putu, igramo dobro, ali neka prijašnja iskustva govore mi da ne treba ništa prerano najavljivati. Zato gledamo od utakmice do utakmice, pitajte mene ili bilo kojeg igrača nešto o utakmici protiv Mladosti ili derbiju i on vam neće moći dati odgovor, zato što smo svi fokusirani samo na ono što nas čeka sljedeće, a to je u ovom slučaju utakmica protiv Krupe u nedjelju.
