Legendarni Miroslav Ćiro Blažević u intervjuu za "Kosovo Online" istaknuo je da mu je period proveden na Kosovu 1986. godine, kada je bio trener FK Priština, ostao u nezaboravnom sjećanju po euforiji koja je tada vladala.

- Drago mi je da mogu da iskoristim ovu privilegiju da pozdravim moje Kosovare i da im kažem da su oni, uprkos ovako velikom vremenskom razdoblju, uvijek prisutni kod mene. To je, uistinu, bila jedna avantura, jer je moja karijera trajala veoma dugo, ali kad me pitaju za razdoblje koje mi je bilo najljepše, najinteresantnije mi je bilo na Kosovu... - rekao je Ćiro. 

Došao zbog bese

Vi ste došli u Prištinu sad već davne 1986. godine iz Švicarske. Šta je bio motiv za tu odluku?

- Ma, ja nisam imao Prištinu ni u peti, ali dođoše dvojica, gospoda, ali pravih razbojnika, i kazaše da su dali besu da će me dovesti u Prištinu. Znam šta je to besa, međutim, ja ih nisam odmah shvatio ozbiljno. Njihovo insistiranje i uvjeravanje da im samo ja mogu pomoći da ne ispadnu iz lige dovelo je neku sumnju u moja razmišljanja. Da bih na kraju pristao i nisam se pokajao.

Ko su bili ti ljudi s kojima ste razgovarali? Jesu li bili iz kluba?  

- Iz kluba, iz kluba. Vjerovatno iz kluba. Ali i iz Komiteta. Tad je Komitet bio glavni.

Kako Vam sad izgleda taj period? Kažete da je bio najbolji u karijeri?

- Nije baš tako, ali u svakom slučaju, jedna avantura koje se vrlo rado sjećam. Stekao sam jedan broj prijatelja i njihova djeca mi se obraćaju danas sa mnogo ljubavi, što znači da sam ostavio traga. Mi treneri zavisimo od okolnosti, jesu li one dobre ili nisu. Tamo su svi bili na nogama i živjeli za to da se Priština spasi. Ja sam došao kao neka zvijezda, to je bilo poslije moje titule u Dinamu 1982. I očekivanja su bila velika da ćemo ih spasiti od ispadanja iz lige. E, sad, možete misliti, 35.000 ljudi je stalno bilo na stadionu i toliko izvan. To je bila jedna fudbalska euforija koja se ne zaboravlja. Mi, treneri, stalno priželjkujemo jednu takvu atmosferu, klimu. A kakvu su klimu za mene tada stvorili moji prijatelji, to je bilo nezapamćeno.

Iz tog vremena ostale su i priče o namještanju utakmica. Je li bilo toga?

- Ne, ne.. Sine moj, ja sam tako alergičan na tu nepravdu sportsku da to nikad nisam dozvolio, da se neka neregularnost desi. To je meni apsolutno strano i ponosan sam sad u penziji. Da se ne plašim da će mi neko reći, ti si ono… Ne… Nikad nije bilo namještaljki gdje god sam ja bio trener.

Kako Vam danas izgleda tadašnji fudbal, nivo na kom se tada igralo u odnosu na ovaj današnji koji gledamo?

- To je vrlo teško porediti, ali razlika je evidentna u obimu trke, u tim relacijama sprinterskim. Sve je žustrije, brže i zahtjevnije u odnosu na ono vrijeme. Vrlo često me pitaju je li bolji ovaj ili.. To ne možeš tako. I tada je bilo velikih igrača za onu epohu. Znam da bi rijetki od njih mogli da egzistiraju u današnjem fudbalu. To je savršeno jasno. 

Bi li današnja liga bivših jugoslavenskih klubova bila kvalitetnija od nekadašnje ili je ona bivša bila jača?

- Pa, to su dva razdoblja sasvim drugačija. Ja sam osvojio jugoslavensko prvenstvo. Ove moje kolege kažu da su bili toliko puta prvi… Ali u Hrvatskoj. A u Jugoslaviji si imao Partizan, Crvenu zvezdu i ostale velikane, konkurencija je bila neuporedivo drugačija. 

Kapa do poda

Poslije tog perioda, danas vidimo da je hrvatski fudbal veoma napredovao u odnosu na ostale klubove iz bivše Jugoslavije. Dinamo godinama igra Ligu prvaka. Kolika je u tome uloga Zdravka Mamića i koliko su za fudbal na našim prostorima važni ljudi poput njega?

- Pa, u svakom slučaju. Konkretno u Dinamu, on je napravio jedan "standing", takav da je od jednog siromašnog kluba napravio jedan Juventus. Ali, sad kad ti hoćeš da ga glorificiraš, ja ću tebe demantirati.

To su činjenice.. .

- Čekaj! Sad ja govorim. Rekao sam ti šta je napravio, ali reprezentacija nije mogla ništa da napravi dok je on birao selektora. On je bio apsolutni gospodar 20 godina, a Dinamo mu nije ušao u Ligu prvaka. Čim je on otišao, Dinamo je ušao u Ligu prvaka, čim je on otišao, Dalić ode na Svjetsko prvenstvo i osvoji drugo mjesto. Jer je svakom loncu htio da bude poklopac. K'o veli, ja sam donio pare, ja ću da komandujem, što je bio apsurd. Ali, eto, vodite ga vi sad u Beograd, sad je slobodan… Šta ti je bilo da pričaš o Mamiću? Hoćeš da kažeš da je Mamić zaslužan što smo mi bili treći u svijetu i drugi u svijetu? 

Ne, taman posla.. Samo za Dinamo…

- Dinamo, kapa do poda. Sve je napravio da Dinamo bude na nivou, jedan od najjačih klubova svijeta…

A ko je zaslužan za uspjeh Hrvatske iz 1998?

- Igrači… Onaj trener koji ima nespretnost da kaže da je on, on je utopista.

Mnogi bi rekli da ste Vi zaslužni?

- Ne, to ja nikad nisam dozvolio da se kaže. Ali je činjenica da sam ja napravio svoj posao. Ujedinio ih, napravio adekvatnu koncepciju u njihovim afinitetima, motivirao ih do ekstrema. Ali, da nije bilo jednog Šukera i Bokšića i društva, šta bih ja mogao? Da mašem bijelom zastavom. 

Evo, sada Zvezda pravi neke rezultate pa neki povezuju da je to zato što im predsjednik Srbije Vučić pomaže… Mislite li da politika ima tu ulogu u sportu?

- On im pravi medvjeđu uslugu. A reprezentacija Jugoslavije, Srbije tačno, ona ima jednako tako dobre igrače kao što ih ima Hrvatska. A Hrvatska je druga na svijetu, čovječe Božiji, to je da ustaneš kad to konstatiraš. A vi, nema vas nigdje. Jer ne umijete trenera da izaberete, sve ide po nekoj političkoj liniji. A Vučić, kojeg ja simpatiziram, makni se sine od toga. Makni se.

Šta Vam je simpatično kod Vučića?

- Meni je simpatičan Vučić, meni lično.

Zašto?  

- Zato što ga tako doživljavam. Ja volim uopće sve koje raja napada. Ali, fudbal bi za njega mogao da bude fatalan. Jer, najj**eniji glasači su navijači fudbalski. Oni povuku sa sobom ne samo ženu nego i mater, i djecu, i dedu, i punca… Ako tamo izgori, onda ne treba ni ići u kandidaturu.

Poruka navijačima

Imamo često situaciju da vidimo i Hašima Tačija na utakmicama reprezentacije, ne znamo za koga Plenković navija, ali bivša predsjednica Hrvatske je voljela da ide na stadione... Spomenuli ste Vlasija maloprije. Kako Vi vidite to miješanje politike i sporta?

- Adaptacija na situaciju je inteligencija. U vrijeme kada sam ja bio selektor, da nije bilo Tuđmana, mi nikada ne bismo bili treći na svijetu. Jer, on je prisustvovao svakoj utakmici i meni pomogao da ih galvaniziram, da ih motiviram, jer i predsjednik države je došao iz Hrvatske da nas podrži. Ali, onaj koji se miješa u kadrovsku politiku pa dovede i predsjednika, i selektora… 

Kako Vam izgleda fudbal danas na Kosovu? Pratite li?

- Oni imaju veoma talentirane igrače i reprezentacija je pokazala da može da bude konkurentna.

Imate li, na kraju, neku poruku za navijače u Prištini?

- Pozdravljam ih sve i neka i dalje kažu svojim unucima da mi sladoled ne smiju naplatiti.