Od trenutka kada su stvoreni osnovni uvjeti da se lopta zakotrlja u nezavisnoj Bosni i Hercegovini navijači Veleža i Zrinjskog, ali i većina ostalih ljubitelja fudbala u našoj zemlji, počeli su postavljati pitanje kada i gdje će se sastati ova dva kluba, kako će to izgledati, ko će biti domaćin, kako će sve to izgledati gledajući iz ugla sigurnosti?
Određeni period mostarski klubovi su igrali odvojena takmičenja, a stvari su se počele pomjerati doigravanjem za prvaka BiH u kojem su učestvovali klubovi iz Lige pod okriljem Fudbalskog saveza BiH, odnosno Lige „Herceg-Bosne“.
Dodatni problem
Tako se Zrinjski široj bh. fudbalskoj javnosti predstavio na kraju sezone 1997./98., kada je ekipa koju je kao kapiten predvodio Blaž Slišković igrala na Koševu protiv Željezničara i Bosne Visoko, dok su se u Mostaru za prvaka borili Sarajevo, Široki Brijeg i Čelik.
Naznake mogućeg gradskog derbija u Mostaru pojavile su se sredinom naredne sezone 1998./99. Velež se našao u društvu četiri najbolje ekipe. Ovaj put u grupi u kojoj je domaćin Mostar trebali su igrati Velež, Zrinjski i Posušje. Nažalost, pojavili su se problemi u organizaciji turnira u Mostaru, pa na kraju plej-of nije odigran.
U tom trenutku podignutih tenzija niko nije očekivao da će već naredne godine biti odigrana utakmica između Zrinjskog i Veleža. Uz ogroman angažman političara iz BiH i inozemstva, tadašnjih gradonačelnika i dogradonačelnika Mostara Ivana Prskala i Safeta Oručevića, političkog vrha Federacije BiH, a sve u organizaciji “Dnevnog avaza”, dogovoreno je da se meč odigra na Dan nezavisnosti 1. marta 2000. godine u Sarajevu.
Dan prije organizirana je zajednička večera na kojoj su se našli akteri mostarskog dvoboja, prvog nakon više od 60 godina. I kada je sve dogovoreno, posloženo, dodatni problem u organizaciji utakmice napravilo je loše vrijeme, odnosno snijeg koji je zatrpao Koševo.
Nije se odustajalo, ljudi koji rade na održavanju stadiona su učinili maksimalne napore kako bi koliko je to bilo moguće stvorili uvjete za odigravanje utakmice.
Sudijska mostarska četvorka u sastavu: Alija Lizde i Željko Drlje s pomoćnicima Mirom Bevandom i Gordanom Batlakom se našla na centru tog hladnog 1. marta zajedno s kapitenima Samirom Ćemalovićem i Slavenom Musom pred 7.000 gledalaca. Početni udarac izveo je Tomas Miler (Thomas Miller), tadašnji američki ambasador u BiH.
Težak teren
Mnogo se pričalo, tačnije pribojavalo, da bi moglo biti incidenata. No, nasreću, nije bilo ništa od toga. Dio igrača na jednoj i drugoj strani se poznavao odranije, neki su trenirali i igrali zajedno baš u Veležu, dok je za dio fudbalera to bio prvi susret s kolegama na drugoj strani.
- Ja sam bio jedan od mlađih igrača u toj postavi, sjećam se teškog terena, ali u tom trenutku je bilo najvažnije da se utakmica odigra. Naravno, bila je prva, postojao je određeni naboj iako je bila prijateljska. U to vrijeme smo svi igrali neke svoje lige i ta utakmica je bila svojevrsni probni balon hoće li se igrati neka zajednička liga.
Na kraju se, eto, pokazalo kako je ta utakmica ispunila svoju svrhu, već naredne sezone smo igrali federalnu ligu, a onda naredne, sjećam se, i Premijer ligu. Na terenu je sve bilo fer i korektno, na tribinama također - prisjetio se tada igrač s brojem dva na leđima u ekipi “Rođenih” Mustafa Kodro.
Dalibor Cvitanović danas je u stručnom štabu Blaža Sliškovića, a prije 19 godina bio je glavni trener Zrinjskog.
- Bilo je to vrijeme kada su se u BiH igrala tri različita prvenstva, a ta utakmica kao da je nagovijestila osnivanje Premijer lige, a nešto kasnije i potpuno ujedinjenje našeg klupskog nogometa. Kada je u pitanju sam meč, najviše mi je u sjećanju ostalo da je bilo mnogo hladno - izjavio je Cvitanović.
Velež - Zrinjski 2:2
SARAJEVO. Olimpijski stadion „Asim Ferhatović Hase“. Gledalaca: 7.000. Sudija: Alija Lizde (Mostar). Strijelci: 0:1 – Miloš (14), 0:2 – Miloš (28), 1:2 – Serdarević (75), Teletović (79).
VELEŽ: Dizdarević, Kodro, Kajtaz, Zaimović, Kadrić, Greljo, M. Teletović, Ćemalović, Serdarević, Bebanić, Muratović. Još su igrali: E. Teletović, Čampara, Ćehajić, Pajić, As. Škaljić i Ar. Škaljić. Treneri: Sedin Tanović i Nusret Čerkić.
ZRINJSKI: Jurjev, Skoko, Vranješ, Kordić, Farac, Musa, Marjanović, D. Bogdan, Đepina, T. Bogdan, Miloš. Još su igrali: Krešić, Bubalo, Sušac, Pupić, Raspudić. Treneri: Dalibor Cvitanović i Vladimir Skočajić.
32
nakon prijateljskog ogleda na Koševu mostarski rivali su odigrali ukupno 32 službene utakmica – Zrinjski je slavio 17 puta, Velež 11, dok u četiri utakmice nije bilo pobjednika
