On je jedan od onih koji nije imao lak put i koje sudbina nije mazila. I pored toga, Veldin Karić je ostao omiljen i pristupačan ljudima. To je pokazao i potpisom za Varteks sada u 45. godini. Odlučio je da pomogne navijačkom klubu koji se takmiči u četvrtoj ligi Hrvatske. 

Iako iz Slavonskog Broda, sve je počelo u malom klubu iz Koliba Gornjih kod Bosanskog Broda.

- Počeci su bili teški, ali kao djeca mi smo uživali. Igrali smo u tom malom klubu, a onda sam prešao u kadete nešto većeg Poleta. To me dovelo i do regionalne reprezentacije u kojoj sam bio najbolji strijelac. Zapazio me Nenad Starovlah i kao kadeta doveo u Želju. Sve je bilo dobro, malo sam patio za kućom, ali brzo sam upoznao prijatelje - prisjeća se Karić.

Najveći špijun

Stigao je do prvog tima Želje i onda se u proljeće 1992. godine trebala igrati utakmica protiv Rada na Grbavici. Počeo je rat, utakmica nije odigrana, a Karić se našao u nimalo lagodnoj situaciji.

- Nije bilo utakmice, pucalo se i ja sam ostao u kući u kojoj sam živio. Na moju nesreću, to je bilo na strani gdje se nalazila srpska vojska. Nisam izlazio vani, živio sam mjesec i po na kikirikiju, a onda mi je vojska upala u kuću. Imao sam vremena da uzmem jednu torbu i odveli su me u Lukavicu, isto kao i Žareta, koji je bio jedan od ekonoma u Želji - priča u jednom dahu Karić.

Ispostavilo se da drama može biti još veća, a Karić otkriva još nepoznatih detalja.

- Ubacili su nas u kamion i odveli na Pale. Tamo su došli neki sa kokardama, vozaču rekli kako sam špijun, da imam veze s Vehbijom Karićem, oficirom Armije RBiH. Izveli su me vani i držali mi repetiranu pušku na čelu. Nikad taj osjećaj neću zaboraviti. Stigli su i neki specijalci, stavili mi lisice, odveli su me nekom njihovom glavnom i hvalili su se da su uhvatili najvećeg špijuna - kaže Karić.

Stigao helikopter

Niko nije htio čuti da je on igrač Željezničara, koji se samo bavio fudbalom, a onda se pojavio jedan čovjek koji je sve preokrenuo.

- Tu se našao jedan čovjek kojeg je nekada Žare dovodio s Pala na treninge Želje. Rekao im je ko sam i da sam bio Starovlahov igrač. S obzirom na to da je na Palama bila Starovlahova porodica, brzo je sve javljeno njemu, a on je zatražio da me puste da dođem igrati u Vojvodinu. Rekli su mu da ima sat vremena da me vodi, inače ne garantiraju za mene. Tada je Vojvodina poslala helikopter i otišao sam u Srbiju i život mi je spašen zahvaljujući Starovlahu - govori nekadašnji fudbaler Željezničara.

Kako naglašava, nakon preživljenog, za njega je sve poslije bila nagrada. Igrao je u Italiji, Švicarskoj i bio dugo jedno od prvih imena hrvatske lige. Bilo je i pobjeda i poraza, ali ostao je na zemlji.

Trenerski poziv 

- Još prije desetak godina završio sam s profesionalnim igranjem. Nakon toga sam igrao po nižim ligama, a mislim da ću u Varteksu i zvanično završiti s igranjem. Želim se baviti trenerskim pozivom i vjerovatno ću u martu doći u Sarajevo kako bih polagao za trenersku A licencu - kaže Karić.