Jednu od najupečatljivijih scena nakon finala SP-a u kojem je Francuska pobijedila Hrvatsku 4:2, vidjeli smo na terenu moskovskog stadiona Lužnjiki.
Paul Pogba na ovom prvenstvu napokon je bio jedan od ključnih igrača te onaj koji je Francusku vodio do svjetskog naslova. Kada se govori o momčadi osvajača SP-a, u prvi plan gura se Mbapea i Grizmana. S pravom, ali Pogba je sjajno odradio ulogu iz pozadine. Kako u medijskom, tako i u terenskom smislu. Finale je također odigrao vrhunski, organizirajući iz sredine igru svoje momčadi.
Na SP-u bio je to neki drugi Pogba, toliko različit od onoga kako se ponašao otkako je pretprošlog ljeta kao tek 23-godišnjak postao najskuplji nogometaš svijeta nakon što ga je United platio 105 miliona eura. Ovaj Pogba ne gura sebe u prvi plan, ne svađa se sa sucima, ne bahati se, ne hvalisa. Oduševio je i odnosom prema protivnicima. Hrvatsku je prije finala nahvalio i iskazao joj najdublje poštovanje.
U istom tonu nastavio je i nakon najvećeg uspjeha karijere. Otišao je do Zlatka Dalića, stisnuo ruku selektoru Hrvatske i duboko mu se naklonio pritišćući njegovu šaku o svoje čelo.
Kada je Pogba potpisom za Manchester United postao najskuplji nogometaš svijeta, Dalić je vodio Al-Ain iz Abu Dhabija.
Dvije godine kasnije, njih dvojica bili su ravnopravni protivnici u utakmici za svjetski naslov.
Čar nogometa i SP-a nije u tome što je tu utakmicu igrao Pogba. On je za to odavno bio predodređen.
