Bio je neizostavan dio šampionske generacije fudbalera Sarajeva iz 1985. godine, ostao je vjeran Koševu sve do kraćeg odlaska u inozemstvo uprkos odličnim ponudama Hajduka, Dinama, Partizana...
Mirza Kapetanović, jedan od najboljih bekova u historiji bordo kluba, ali i Bosne i Hercegovine, danas nije direktno vezan za fudbal. No, i dalje je inficiran bordo virusom.
Vlasnik štamparije
- Imam privatni biznis, posjedujem štampariju. Nisam direktno u fudbalu, ali i dan-danas pratim svoj klub. Uz Sarajevo se moraš uvijek sekirati, to je nekakav naš usud. Tako je i danas. Nismo na nivou renomea koji su izgradile prijeratne generacije i to me boli kao bivšeg fudbalera i sada navijača – kaže Kapetanović.
Naš sagovornik ima recept za bolje Sarajevo.
- Obje prijeratne titule prvaka tadašnje Jugoslavije, 1967. i 1985., donijeli su većinom igrači koji su ponikli u Sarajevu. Nema nam napretka dok okosnica ekipe ne bude iz vlastitog pogona. Djeca su moraju istrpjeti, a ne dovoditi tzv. pojačanja iz susjedstva. To je ono što nedostaje današnjem Sarajevu.
Šampionska ekipa iz 1985. počela se stvarati još u pionirima, bili su tu, uz mene, Ferid Radeljaš, Faruk Hadžibegić, Mehmed Janjoš, Predrag Pašić, Senad Merdanović... Samo da se ne naljute oni koje nisam spomenuo (smijeh, op. a). Elem, u idealnih jedanaest iz 1985. samo su Dragan Jakovljević i Davor Jozić bili igrači sa strane – ističe Kapetanović.
Vrtim film
Prije skoro 38 godina, Kapetanović je bio akter jedne od najvećih klupskih utakmica u historiji bh. fudbala. U prvoj polovini osamdesetih godina prošlog stoljeća, njemački HSV bio je veliki klub, prvak Evrope 1983. E, tom strašnom HSV-u Sarajevo je dalo čak pet golova i zamalo ga izbacilo iz tadašnjeg Kupa UEFA.
- Uh, i sad vrtim film od 1. oktobra 1980. Nakon poraza od 2:4 u Hamburgu, gdje su nam isključena tri igrača, na Koševu smo pred više od 40.000 navijača tri puta vodili i bili blizu sna. Do kraja života ću pamtiti šansu koju sam propustio kod rezultata od 2:1 – iskren je Kapetanović.
Dobio poslovni prostor, stan....
Osamdesete godine prošlog stoljeća bile su zlatni period za život u glavnom gradu BiH.
- Kad sam 1982. produžio ugovor sa Sarajevom, dobio sam poslovni prostor i stan. To je tada bio standard, nisam ja bio izuzetak. Otvorio sam u tom prostoru kafić “Apple”, gosti su bili obična sarajevska raja, ali i fudbaleri, košarkaši, muzičari... – prisjeća se Kapetanović.
Opušta me igranje golfa
- Kad želim da se opustim, zaboravim na stres, igram golf. Boravak u zelenilu, prirodi, druženje s finom rajom me baš u potpunosti relaksira – govori Kapetanović.
