Ratko Ninković, polaznik prve generacije bh. trenera s UEFA-inom profesionalnom licencom, nakon uspješnih šest sezona u zagrebačkom HAŠK-u, odnedavno je bez angažmana. Na voljenoj Grbavici stasao je kao nogometaš, a zatim je igrao u nekoliko klubova i izvan granica nekadašnje države, a prije desetak godina se u Zvijezdi iz Gradačca afirmirao i kao trener.
Prijatno iznenađen pozivom, u subotu na proputovanju iz Sarajeva u Zagreb, iskreno i, kao uvijek, otvoreno govorio je za “Dnevni avaz”.
- Takav je trenerski poziv. Nikad ne znamo do kada će nam trajati rad u aktuelnoj sredini. Ma, najbitnije je zdravlje, a posla će biti. Uz naš, imam i pasoš Hrvatske zahvaljujući mami, koja je porijeklom iz Like, pa nemam zakonskih problema. Uspješno smo radili u hrvatskom trećeligašu – počeo je naš sagovornik.
Uporedio je kvalitet nogometa preko Save i u BiH i iz bogatog iskustva naglasio:
- Prioritet su tereni i suđenje, koji se moraju dovesti u optimalno stanje. Kada ta dva segmenta budu na nivou, tek ćemo onda moći cijeniti i rad i kvalitet, trenera, odnosno još više igrača.
U nastavku se kratko prisjetio Grbavice i Banje Ilidže, svoje najveće sportske ljubavi.
- Naš glavni grad i Željezničar su nešto posebno. Ja sam Željino dijete, ne mogu pomisliti, a ni kazati bilo šta protiv kluba u kojem sam proveo 12 godina. Željezničar je u mom srcu zauvijek. A i iz Gradačca nosim lijepe uspomene. Zvijezda je prema svim, prvenstveno ljudskim parametrima, bila dobro posložena – istaknuo je Ninković.
Nema ponuda
Na kraju, naš sagovornik otkrio je eventualne ambicije o povratku u bh. nogomet.
- Odmorio sam se. Sada više putujem. Često sam u Sloveniji, odnosno još zapadnije. A možda sam i zaboravljen. Ne znam da li bih se vratio. Pa to ne zavisi samo od mene i od mojih želja. Ne, za sada nemam ponuda – zaključio je Ninković.
Višegrad, Sarajevo, Evropa
Ninković je po rođenju Višegrađanin (50), a od svoje osme godine Sarajlija. Igračku karijeru počeo je u Željezničaru, a poslije je igrao u Australiji, Maleziji i Holandiji. Prvi trenerski posao imao je u hrasničkom Famosu, a poslije je vodio omladince i prvu ekipu Željezničara te Brotnjo, Zvijezdu, a onda Segestu iz Siska i zagrebački HAŠK.