KK Bosna u maloj dvorani Skenderije u subotu je deklasirala tuzlansku Slobodu s čak 23 poenta razlike.
Nakon godina finansijke dubioze, rezultatske mizerije, poniženja i čak ispadanja u niži rang, „Studenti“ su ponovo u vrhu bh. košarke, a zahvaljujući solidnom timu i kvalitetnom vođenju daju nadu da bi, nakon što su već osvojili Kup, ove godine s trona bh. košarke konačno mogli skinuti i Dodikovu Igokeu.
I dok je igra na parketu studenata bila vrlo dobra, ono što je uočljivo je da bi organizacija i promocija aktivnosti kluba mogli biti daleko bolji..
Sve džaba
Ulasci na utakmice KK Bosne ove sezone su besplatni. Lično mislim da nema potrebe da budu, dapače da je to štetno za sam klub. Jasno je da bh. košarkaška liga i nije pretjerano popularna, kao i da je cilj uprave da navijače ponovo u što većem broju vrati u dvoranu. Ipak, KK Bosna, bivši prvak Evrope i višestruki jugoslavenski prvak jedan je od najvažnijih simbola i brendova grada Sarajeva, a siguran sam da njenim navijačima i ljubiteljima košarke u ovom gradu nikakav problem ne bi predstavljao izdvojiti 10 – 15 KM jednom sedmično za gledanje košarkaške utakmice, a klubu bi to godišnje donijelo solidan prihod.
Jedan stranac koji je na utakmici sjedio ispred mene pitao me je gdje se u dvorani nalazi shop u kojem bih mogao kupiti dres „Bosne“. Odgovorio sam mu da se dresovi ne prodaju unutar dvorane. Insistirao je da dođe do dresa, na šta sam mu kazao da mu je najbolje nazvati ili poslati mail klubu, ali da nisam siguran da oni uopšte vrše komercijalnu prodaju svojih dresova. I uistinu, na zvaničnoj stranici „KK Bosna“ ne postoji fan shop ili mogućnost kupovine bilo čega vezanog uz klub.
Ono što tokom utakmice jedino možete kupiti su plastični Dvojni C sokići i fišeci s košpicama na ulazu. I ništa više. Gledalac koji dolazi na utakmicu ima zaista samo minimalističku ponudu gledanja utakmice. Nema gdje popiti piće tokom utakmice ili na poluvremenu (s izuzetkom jednog skromnog kafića unutar objekta), ne može kupiti navijačke rekvizite, dres, majicu, šal, ne može ništa ni pojesti, na poluvremenu ga neće niko zabavljati, itd…
Utakmica kao svadba
Mark Cuban, američki milijarder i vlasnik Daas Mevericksa na svom blogu svojevremeno je napisao: „Posao NBA-a nije da vam prodaje košarku. Mi smo u biznisu prodaje zabave. Govorim to našim ljudima u Mavsima cijelo vrijeme, želim da utakmica Mavsa bude više poput sjajnog vjenčanja nego bilo čega drugog. Želim da svi koji dolaze na utakmicu Mavsa mogu pronaći svoju ličnu privrženost toj večeri. Znam da ne mogu kontrolirati što se događa na terenu svake utakmice, ali mogu dati sve od sebe kako bismo bili sigurni da smo, bez obzira na rezultat, popratnim sadržajem učinili sve što smo mogli da iskustvo navijača bude poput sjajnog vjenčanja“.
Nažalost, u BiH je upravo sama utakmica jedino iskustvo i jedini ugođaj koji navijači. I u tom pogledu organizacije u našoj zemlji se vjerovatno ništa bitno nije promijenilo zadnjih 7 decenija. Naime, barem se ja sjećam da jednaku ponudu kakvu sam dobivao na utakmica 1996. sastavljenu od Dvojnih C i košpica, dobivam i danas.
No, 1.000 ljudi na jednom mjestu kao u slučaju KK Bosne ili 6-7 hiljada kao u slučaju FK Željezničara, i nije baš malo. Vjerujem da bi ih većina kada dođu na utakmicu vrlo rado trošila svoje novce na dodatne ugođaje koji bi im se ponudili, a klubovi bi mogli računati na više prihode i dodatno jačanje svog brenda.
Možda je vrijeme da u većoj mjeri počnemo razmišljamo kako komercijalizirati naše etablirane brednove.
