Sjajni sarajevski bend „Letu štuke“ sprema se na ljetnu turneju širom regiona, koja će trajati do konca avgusta.

Frontmen Dino Šaran (56) u razgovoru za „Avaz“ ističe da se veoma raduju predstojećim koncertima.

- Radimo na novom materijalu. Kad završimo turneju, onda ćemo vjerovatno snimiti nove stvari. Nama su ljeta radna. Neka, ako voliš raditi posao koji radiš, nije ti problem ništa. Mi volimo.

Skupljanje pjesama

Koliko je prošlo od prethodnog albuma?

- Nema to veze. Ta forma albuma nije više presudna. Volim skupljati pjesme, pa kad ih imam sve na kamari onda ih počnem snimati. Sačekam malo da se nakupi.

Kažete albumi nisu više bitni, ali ima publike „Letu štuka“ koja voli poslušati cijeli album.

- Ide album sigurno. Album je forma kojoj ćemo mi ostati vjerni, jer mi smo ta generacija.

Šta u ovom trenutku možete reći publici o novom albumu?

- Naš album nijedan nije isti, svaki je različit. Mislim da će se ovaj više baviti ljubavnim nego socijalnim temama. Sve se po tom pitanju reklo, čovjek hoće u neko doba da malo spusti loptu, da se smiri. Treba okrenuti na humor, na neke ljubavne teme... Vidjet ćemo. Bit će interesantno u svakom slučaju.

Dno dna

 Ljudima je svega dosta i okreću se nekom svom mikrosvijetu.

- Okreću se mikrosvijetu, samo što je mikrosvijet ustvari zatvor. Nije mikrosvijet stvar izbora, ali je predstavljeno tako. Kroz razne pogodnosti i ugodnosti. Korona nam je pokazala da mikrosvijet nije izbor. Generalno nije.

 Pratite li dešavanja kod nas, u svijetu?

- Pratim najviše ovo u Gazi. Kod nas je dnevna politika, smor je već 30 godina. Tako da nije to ništa novo. A s druge strane vidim da se neke stvari mijenjaju, nadam se nabolje za nas. Ne znam, vidjet ćemo.

U ljudskom, humanom smislu Gaza je stvar cijelog svijeta i treba da se tiče svih nas, i istoka i zapada... Ubijanje djece, i to pred očima svijeta, je dno dna.

Teško je govoriti o sceni u državi koja još nije država

 Ima li mladih snaga na našoj muzičkoj sceni?

- Ima, ljudi rade. Ne pripadam toj mlađoj generaciji, ali vidim da se nešto pomiče, da klinci osnivaju bendove, ima nekoliko imena... Mogao bi neko od njih isplivati i napraviti nešto.

A, inače, teško je govoriti o sceni u državi koja još nije država.

Posljednjih 30 godina imaš tri-četiri izvođača koji vuku poslijeratnu muzičku scenu kod nas.