Povodom 20 godina od smrti istaknutog gitariste, kompozitora, producenta i aranžera Slobodana Bode Kovačevića, člana legendarne grupe „Indexi“, u subotu će u Bosanskom kulturnom centru biti održan koncert „Indexi i prijatelji“. Prije toga će biti upriličena izložba njegovih akvarela.

Na ovom legendarnom omažu „Indexima“, uz članove benda - Fadila Redžića, Nenu Jurina, Pecu Peteja, Sinana Alimanovića, te gitaristu Murisa Varajića, pridružit će se muzičke legende poput Vlatka Stefanovskog, Branka Đurića Đure, Borisa Novkovića, Seida Memića Vajte, Dejana Cukića, Aide Mušanović-Arsić, Harija Mata Harija, Nermina Puškara, Zorana Predina, Vlade Kalembera, Gabora Lenđela i drugih.

Važan moment

Slobodan Bodo Kovačević potpisao je mnoge bezvremenske hitove „Indexa“. Njegove samostalne kreacije, poput "Pružam ruke", "Plima", "Negdje na kraju u zatišju" i "Modra rijeka", zajedno sa saradnjom s Fadilom Redžićem na numerama kao što su "Balada" i "Svijet u kome živim", ostavile su dubok trag na muzičkoj sceni bivše Jugoslavije. Diplomirani arhitekta život je posvetio muzici, a muzički znalci pamte ga i kao jednog od najvećih gitarista bivše države.

Koncerti pod producentskom palicom Tomislava Kašljevića bit će održani i 14. aprila u Zenici (Bosansko narodno pozorište) te 15. aprila u Banjoj Luci (Borik).

Plakat ovog događaja je radila Bodina kćerka Hana Kovačević, uspješna dizajnerica koja sa suprugom i dvoje djece živi i radi u Milanu. Hana je uoči ovih koncerta dala ekskluzivnu ispovijest za „Dnevni avaz“.

Izložbom i koncertom u Sarajevu se obilježava 20 godina smrti Vašeg oca. Dolazite li Vi u Sarajevo i Vaša porodica?

- Da, toliko je vremena prošlo, a kao da je bio jučer. Dolazimo u Sarajevo, važan je to moment za mene i za porodicu. Naročito mi je važno da djeca to vide, da znaju odakle dolaze i šta je njihov deda stvorio. Nije lako održati to znanje i tradiciju kad se živi u drugoj zemlji, tako da su ovi momenti važni za njihovoj odgoj i porodičnu kulturu. Drago mi je što će vidjeti i koncert i izložbu akvarela.

Koliko su za Vas emotivni ovi dani koji podsjećaju na odlazak Vašeg oca?

- Naravno, teški su... Čovjek se nauči da živi s tim, ali tuga i uspomene ostaju. Generalno svaki dolazak u Sarajevo proizvodi miks velikih emocija, jedne od najljepših i najružnijih uspomena vežem za Sarajevo, tako da je svaki dolazak emotivno intenzivan. A naročito u martu i povodom tatine smrti.

Imali ste 22 godine kada je Bodo umro. Kakve uspomene i sjećanja nosite na njega?

- Nisam bila dijete, ali bila sam mlada i pogled na njega i na taj događaj se mijenja s godinama. I kako djeca rastu zamišljam kako bi se tata igrao s njima, svirao im i crtao, kao što je radio sa mnom. On je volio djecu i bio je tako reći "moderni" otac, provodio je dosta vremena sa mnom, naročito kad sam bila mala u Sarajevu.

"Da sam ja netko“

Slušate li danas muziku „Indexa“ i koja Vam je najdraža pjesma?

- Slušam i puštam tu muziku djeci. Teško mi je izabrati omiljenu, jako volim „Da sam ja netko“ a djeca su naučila napamet „Sve ove godine“, njima je veselija pa je svi zajedno često slušamo.

Koliko su, prema Vašem mišljenju, važni koncerti „Indexi i prijatelji“, koji se u cijelom regionu održavaju već 18 godina?

- Vrlo mi je drago da se održavaju ti koncerti i zahvalna sam Tomi Kašljeviću što se toliko oko toga angažuje i što sve to organizuje. Nije lako to sve organizovati, i svake godine, vjerujem, je teže i teže. Zato mi je jako drago i važno je da se održava ta tradicija. Važno je naravno meni i familiji, ali mislim da je važno i za narod, za ljude, da se čuvaju lijepe zajedničke uspomene. To je veliki dio naše kulture.

Puno je slikao

Vi ste i za ovaj, kao i ranije koncerte, radili plakat događaja. Šta Vam je pri tome najvažnije?

- Ustvari nisam puno plakata ja radila, samo sam malo pomogla. Ovaj put mi je bilo važno, kao i Tomi Kašljeviću, da baš koncept koncerta bude posvećen tati, da obilježi godišnjicu. Jako mi je drago što je organizovana i izložba tatinih akvarela, tu njegovu umjetnost nije puno ljudi znalo a zadnjih godina života je puno slikao.