Istinski ljubitelji narodne muzike veoma dobro znaju ko je Nedeljko Bilkić (82). Ovaj rođeni Bugojanac iza sebe ima mnoštvo hitova, između ostalih, „Krčma u planini“, „U amanet mi babo ostavio“, „Mala Šemsa“ i mnogi drugi.

Davne 1982. godine, s porodicom je odselio u Kanadu, ali je non-stop živio na relaciji Kanada - region. Naš telefonski poziv zatekao ga je u Beogradu.

8.000 pjevača

- Iskreno govoreći, davna, lijepa i sretna vremena mi uljepšavaju moju starost. Sve ovo današnje ludilo na estradi me, ustvari, zasmijava. Kada sam ja počinjao karijeru, tada je u svakoj republici nekadašnje Jugoslavije bilo po desetak dobrih i kvalitetnih pjevača. A danas, recimo, samo u Srbiji ima osam hiljada pjevača i muzičara. Došlo je do devalvacije, jer muzika je postala biznis. U naše vrijeme bila je samo ljubav, samo su najbolji i najtalentovaniji, s dušom i talentom, mogli da prođu, a svi drugi su ostali samo poštovaoci onih koji to već znaju da rade – kaže Bilkić za “Avaz”.

Danas se veoma lako može postati pjevač, tu su razna takmičenja, pa mnoštvo medija koji sve to poprate. Ko je Vama pomogao da postanete poznat i popularan pjevač?

- Otkad znam za sebe, mislim od svoje osme godine života, znao sam da ću da budem samo pjevač. Uvijek sam govorio, pa ću i ovog puta, ja sam imao dvije majke - jednu koja me rodila i koja je bila u Bugojnu, a druga moja majka je Ilidža. Ilidža me je rodila kao umjetnika, te sada već davne 1965. godine s pjesmom „Ne pitaj me stara majko kad ti kasno dođem“. To je bila moja odskočna daska i potencijal za moj daljnji estradni život i za velikog pjevača.

Lepa Brena

Je li u Vaše vrijeme bilo teško doći do dobre pjesme i pojavljivanja u medijima?

- U svakom slučaju, bilo je veoma teško. Ali, ne zaboravite jedno, tada su kriteriji bilo jako, jako oštri. Niko u to vrijeme nije mogao da snimi ploču ako nije znao da pjeva, ako nije imao kvalitet. Ali, prvi i glavni uslov da biste uopšte mogli snimiti gramofonsku ploču bio je da budete radijski pjevač. Pa, kada snimite ploču, onda sve to treba da zaživi u narodu, da pjesma ima kvalitet, pa se tek onda moglo dozvoliti da se pojavite na televiziji. A danas pjeva i snima svako ko to poželi i ima novca da to plati. Čak i ako pjevate nakaradno (falš), u studiju se glas ispegla da budete vrhunski pjevač, a kvalitet glasa publika može da osjeti tek na javnim nastupima. Ipak, moram da kažem da i danas ima jako kvalitetnih mladih pjevača, ali su inertni. Misle da, ako dobro pjevaju, ne treba im ništa više. Ali, nije tako, danas je pjesma biznis, a to je prva otkrila Lepa Brena. Nemam ništa protiv nje, ona je dobar pjevač, ali su ona i njen mendžment uvidjeli da je to jednostavno biznis i to su iskoristili. U moje vrijeme je sve spontano išlo, ko je znao da pjeva taj je i prolazio, a sada ne može na tome ostati, jer ima mnogo pjevača, a isplivat će onaj ko ima malo talenta, a više para.

Karijeru ste počeli graditi u vrijeme Safeta Isovića, Zaima Imamovića, Mehe Puzića, Himze Polovine… Da li je bilo konkurencije među vama?

- Ne, nije je bilo nikada. A razlog je taj što smi svi mi znali pjevati, a tu su još Nada Mamula, Zehra Deović, Beba Selimović, jako dobri pjevači, a svako na svoj način. Svi smo nekako veoma blizu bili, jako talentovani, s dobrim glasovima.

Pojavljivanje ne Ilidžanskom festivalu Vam je pomoglo, je li, ipak, bilo teško postati poznat u cijeloj Jugoslaviji?

- Ipak sam bio jako sretno dijete. Iz Bugojna sam otišao u Kragujevac i upisao Tehničku školu, pa Mašinski fakultet, pa na Radio Beogradu polagao audiciju, a i radio sam mnogo na sebi. Ipak su to neke prednosti, ali bosansku dušu sam uvijek gdje god išao nosio sa sobom i u sebi.

E, to hoću da Vas pitam. Davno ste otišli iz BiH, ali i dalje pričate ijekavicom?

- Ništa to nije čudno i ja govorim svojim maternjim jezikom. Ja isto govorim engleski jezik, i kada ga govorim, moram da mislim na engleskom, a kada govorim na bosanskom jeziku, onda ne moram ništa da mislim, jer to je od rođenja tako.

40 godina

Karijeru ste započeli na Ilidži, je li konačno došlo vrijeme da Ilidži i Sarajevu poklonite svoj solistički koncert?

- I u svojoj osamdestoj godini života pjevam kao da mi je 40 godina. Dakle, ništa se nije odrazilo na moje grlo i na moju dušu. Ja bih veoma volio da se to desi, jer bi najprikladnije i bilo da se tu održi koncert odakle je sve i krenulo, i odakle je krenuo moj uspjeh. Čitav svijet sam prošao ukrug, pa bih volio da se vratim tamo gdje sam počeo. Zvali su me i iz Bugojna, da i u svom gradu održim solistički koncert. I vrsni muzičar, harmonikaš Damir Galijašević mi također sugerira da je vrijeme za solistički koncert u Sarajevu. Zahvaljujući njemu uvidio sam i upoznao neke mlade pjevače koji u sebi nose i sevdalinku i koju jako dobro pjevaju.

Danas se pjesma više gleda već sluša, a tu mislim na polugole pjevačice?

- Znate šta, neka ona pjeva i gola, ali samo da zna da pjeva.

Ljubav i upornost

Da li je neko od Vaše unučadi povukao na djeda?

- Oni su rođeni kao talentovani, kao i ja. Ali, mora nešto više od toga biti, a to je želja, ljubav, upornost. Meni je danas zapjevati ništa, bilo gdje i u bilo koje vrijeme. Ako neko od unuka to bude htio, bio uporan, onda će i uspjeti.

Brak do kraja života

Dugo godina ste u braku s Dušicom, koja je, također, pjevačica. Snimali ste i duete, a brak je ostao čvrst i jak, van estradnih dešavanja. Kako ste uspjeli u tome?

- Naš brak je uspio da se svih ovih godina očuva zbog toga što smo Dušica i ja vaspitavani u našem tradicionalnom duhu. Kako u mojoj, tako i u njenoj porodici se nikada niko nije razveo. Naša shvatanja su takva da, kada jednom uđeš u brak, onda je to do kraja života.