Kultni bend „Divlje jagode“ ove godine obilježava 40 godina karijere. Nedavno su objavili singl „Znamo da je kraj“, kojim su počeli proslavu, a koji će se naći na njihovom novom albumu. Novi studijski album zajedno s biografijom trebao bi biti objavljen u oktobru, a povod je brojka od 40 godina.  

Frontmen „Jagoda“, samozatajni Sead Zele Lipovača (63) itekako ima razlog da bude sretan jer je koncem 2017. prvi put postao otac i ekskluzivno za „Dnevni avaz“ govorio je o kćerki Idi, kasnom očinstvu ali je i naglasio da majku svoga djeteta čuva daleko od očiju javnosti.

Naglasio je da je ovo prvi i posljednji put da govori o privatnom životu.

Dragi prijatelji

- Kako ja vjerujem da ništa nije slučajno, onda jedino mogu reći da se jedna prelijepa djevojčica Ida pojavila tačno kada je to trebalo biti. Nema ništa posebnog osim da je ona dio mene i da mi pripada ili ja njoj - govori nam rođeni Bišćanin s adresom u Zagrebu.

Kćerkici sigurno posvećujete svaki slobodan trenutak.

- Posvećujem joj onoliko vremena koliko najviše mogu i mislim da bi bilo ko drugi na mom mjestu dao svoj maksimum, kao što ga i ja dajem. Postoje neki osjećaji koje je priroda sačuvala za takve trenutke i, kako mi je sve ovo novo, mogu samo reći da mi taj osjećaj uvijek izmami veliki osmijeh na lice.

Ova godina Vam je krenula dobro, osim što ste postali otac, i „Jagode“ slave 40 godina postojanja.

- Da, u pravu ste. Povodom toga odlučili smo raditi novi studijski album, za koji ne mogu reći da je bitno drugačiji, ali u svakom slučaju se koncepcijski razlikuje od prethodnih koje smo objavili.

Kako ste došli na tu ideju?

- Ideju za takav album dali su mi fanovi, jer oni već godinama pišu koje su njihove želje, a najviše je onih koji bi htjeli da okupimo svirače i pjevače koji su bili dio benda te da s njima napravimo neke koncerte ili album. Kako stoje stvari, vjerovatno će biti i jedno i drugo; što znači da ćemo na albumu kao goste imati neke drage prijatelje koji su prošli kroz „Divlje jagode“. Nemoguće je okupiti sve, što ne znači ništa loše, jer ova prilično duga priča počiva na jednom pravom prijateljstvu i mogu reći da sam sa 98 posto onih koji su prošli kroz bend i danas prijatelji, pijemo kafu, družimo se i na neki način pomažemo.

Pripremate li još neke novitete kada je u pitanju obilježavanje ove ne tako male brojke?

- Imamo u planu odraditi koncerte u velikim gradovima kao što su Beograd, Zagreb, Sarajevo, Novi Sad i Skoplje. Ali s obzirom na to da će svaki naš koncert biti slavljenički, ni oni u manjim gradovima i mjestima neće propustiti feštu. Interesantno je i to da će ove godine biti objavljena i knjiga o „Divljim jagodama“, a u pitanju je prva takva ilustrirana biografija na više od 200 stranica. Sigurno će u njoj biti više od 400 fotografija, a mnoge publika nije imala priliku ranije vidjeti. Oko biografije su nam pomogli oni koji su bili uz mene i bend u proteklim godinama. Brojni prijatelji i saradnici poslali su slike koje nikada ranije nisam vidio i hvala im na pomoći.

Kapetan broda

Kakve su bile godine iza Vas?

- Bile su vesele i šarene! Moram biti iskren i reći da je 40 godina puno, ali, ako se mene pita, brzo su prošle. Kako sam svih ovih godina ja kapetan broda, htio to ili ne, onda sam, uz sve ono što sam, hajmo reći, dobro uradio, napravio i nekoliko većih ili manjih grešaka. Ne postoji karijera koja nema uspona i padova, jer ne postoji osoba koja ne griješi, ali ja se nadam da je s moje strane ipak bilo više dobrih stvari.

Važite za jednog od najboljih gitarista na našim prostorima. Je li teško nositi se s tom titulom i opravdati je?

- Ne znam šta bih rekao. Očigledno sve vrijeme hodam po zemlji, pa nemam taj osjećaj trebam li nešto opravdati ili ne. Još manje da li se s tim teško nositi ili ne, pojma nemam. Naravno, postoje i suprotna mišljenja od ovog mog. Kada se bavite ovim poslom duže od 20 ili 30 godina, sve više stvari postaje prilično fizičko, ali i mentalno opterećenje. Takav problem nisam imao do sada, međutim, ko zna šta će sutra biti. Još ne postoji zamor materijala i, ono što je najvažnije u cijeloj priči, jeste da taj kreativni dio ne nedostaje.

Do posljednjeg dana

Kada treba prestati svirati?

- To se pitanje postavlja kod bendova i svirača i mislim da je teško općenito odgovoriti na njega. Ako pogledamo svjetsku scenu, onda je puno velikih umjetnika otišlo a da nisu prestali stvarati. Dakle, otišli su, ne mogu reći u naponu snage, ali stvarajući do posljednjeg dana. Najbolji primjer za to je Dejvid Bouvi (David Bowie), koji je znao da odlazi pa je napravio album kao najavu svog odlaska i album kojim se htio oprostiti. Poznajući barem malo sebe, onda ću svirati do onog trenutka do kojeg to bude imalo smisla, a kad će taj trenutak doći, to ne znam.

Pratite li inače muzičku scenu?

- Nažalost, ne pratim. I da ne bih pričao o onome u šta nisam upućen i da ne bih rekao nešto krivo, bolje je reći da ne pratim. Zanima me što se događa u svijetu, ali ne i ono što se događa na Balkanu.

Zašto to?

- Pa više od 10 godina ne čitam novine i ne gledam TV, tako bježim od svakodnevice i dešavanja i tako se bolje osjećam. Jednostavno, čovjek je zdraviji ako nije upućen u ono što ga okružuje na zapadnom Balkanu.

Specijalni gost Toni Martin

Hoćete li nam otkriti neka od imena koja će se naći na novom albumu?

- To su Sanin Karić, bas-gitarista, Edin Šehović, bubnjar koji je svirao na albumu „Konji“, zatim Mladen Vojičić Tifa, Pero Galić, Žanil Tataj, Marko Osmanović, Nenad Borić, Adonis Dokuzović, prvi bubnjar, i Toni Janković, prvi pjevač „Divljih jagoda''. Lista još nije gotova.

Ovo su samo neka od imena onih koji će biti gosti na novom albumu, uz, naravno, sadašnju postavu benda koju čine vokal Livio Berak, Damjan Deurić na klavijaturama, Emil Kranjčić na bubnjevima i Damjan Mileković na bas-gitari. Kako sam na „Internal Waves Of Love“ sarađivao s Tonijem Martinom, bivšim pjevačem „Black Sabbatha“, možda će fanovima biti interesantno da kažem da postoji velika mogućnost da i on bude „special guest star“ na novom albumu.

Krivo je more

- Nadam se da je bilo barem malo više ljepših i dobrih stvari koje sam uradio od onih loših. Zato postoje neke naše pjesme bez kojih ne mogu proći fešte i slavlja, poput "Krivo je more“, „Jedina moja“, „Marija“... Ali to je ono što ima pozitivan predznak u vremenu koje tako dugo traje. Mislim da broj albuma koje smo uradili apsolutno nije važan, nego da su pjesme te koje su ostavile trag, na koje se ljudi vraćaju i koje uvijek iznova slušaju - govori Lipovača.

 Dvije etikete

Izdali ste i prošle godine album.

- Da, izdao sam instrumentalni album „Internal Waves Of Love“ u cijelom svijetu, ali pod etiketom Zele. Bez obzira na to radi li se o brendu „Divlje jagode“ ili Zele, mene uvijek isti posao čeka kada je u pitanju kreativni rad, ali i sve ostalo što podrazumijeva snimanje studijskog albuma. Osim nekoliko vokalnih pjesama, ovaj instrumentalni album nekako je više vezan za gitaru, pa sam ga zato stavio pod etiketu Zele.