“A sad adio” sigurno ste čuli više puta na svojoj maturskoj večeri ili na nekom ispraćaju u vojsku. Kultna numera nastala je za potrebe serije “Vruć vetar”, a komponirao ju je Vojkan Borisavljević, autor brojnih hitova Zdravka Čolića i Lea Martina.

- Sjećam se toga, kao da je jučer bilo. Išao sam u Dubrovnik. Reditelj Aca Đorđević i Siniša Pavić su mi otprilike rekli kakva bi trebalo da bude ta pjesma, da mora da se osjeća vruć vjetar. Prije toga sam ljetovao na Kritu i već sam to osjetio. Brzo sam shvatio šta žele, bio je to trenutak inspiracije koji sam vrlo jednostavno pretočio u pjesmu - sjeća se autor.

On dodaje da ju je za špicu serije otpjevao Oliver Dragojević, tad i nikad više.

- Komponirao sam je u taksiju do aerodroma, a Oliver ju je snimio jedne večeri za 10 minuta u studiju Radio Beograda. Njegov glas je obilježio pjesmu, a poslije su je mnogi snimili. Lijepo sam sarađivao sa Oliverom i žao mi je što se raspala Jugoslavija. To vrijeme, ta zemlja, kultura, muzika i saradnja među nama, iznjedrili su mnogo dobrih stvari. U toj različitosti naroda trudili smo se da se takmičimo i budemo bolji od drugih na pozitivan način, što je donijelo nemjerljive rezultate - rekao je Borisavljević. 

On je napisao za Čolu “Ljubav je samo riječ”, kao i čuvenu “Odiseju” Lea Martina.

“A sad adio” nije samo Jugoslavenima bila omiljena. Pjesma je svojevremeno bila hit i van granica Jugoslavije.

- Pjevala se i kada su se slavili ispraćaji u vojsku, ali i u kafanama kad je fajront. Najmasovnije izvođenje pjesme “A sad adio” bilo je na stadionu u Budimpešti krajem osamdesetih, kada je Ljubiša Samardžić bio proglašen za glumca godine u Mađarskoj. Smoki je na mađarskom pjevao tu pjesmu, a 100.000 Mađara ga je pratilo. To je najveći hor koji sam ikada imao u svojoj pjesmi - dodao je Borisavljević.