Ines Žižić, odnosno Ines Duišin-Džunić bila je dio kultnog splitskog benda „Stijene“, u kojem je naslijedila Zoricu Kondžu i Maju Blagdan. Ipak, život je odveo na drugu stranu te se ona posvetila porodičnom životu, ali i postizanju ravnoteže između tijela, uma i duha.

Pokrenula je svoj portal Atma.hr, kao i istoimeni YouTube kanal, a o svom životu, treninzima, prehrani i novogodišnjim željama govorila je za „Dnevni avaz“.

Vedska kultura

Kako nam je rekla, 1995. godine napustila je bend kako bi se posvetila duhovnom životu i praksama kroz znanja vedske kulture.

- Osjetila sam duboki poziv, to je nešto što me najviše ispunjava i zaokuplja u životu. Živjela sam tako tri godine u vedskom ašramu (ISKCON) kao inicijat učenik, misionar, doslovno sam vodila asketski život monahinje, inicirana sam u brahmansko znanje, nešto kao vedska svećenica. Bio je to važan period koji me formirao u smislu discipline, životnih prioriteta i najviše – duhovnog znanja i spoznaje - istaknula je.

Dodala je da je zbog misionarskih razloga najviše vremena provodila po tada ratnim zonama BiH.

- Mislim da sam cijelu Hercegovinu obišla pješke. Kasnih devedesetih sam se zbog pragmatičnih razloga okušala u autorskim i solo muzičkim vodama, a potom i u hard rok/hevi metal projektima u Njemačkoj koje je financirao „Warner Music“. To je trajalo nekih šest godina, snimila sam nekoliko pjesama, nastupila na nekoliko festivala... No, nije se primilo za trajno. Kasnije, gledajući na taj period, vidim da je to sve bila nekakva edukativna stranputica, zaobilazni put do moje prave misije, kojom se sada bavim i kojom ću se sve više baviti, ako Bog da, a to je služiti kao podrška, instrument i kanal za edukaciju i inspiraciju na putu duhovnog rasta i traganja za istinom za sve ljude otvorenog uma na ovim područjima, bez obzira na religijsko određenje. A ima ih sve više i više - kazala je Duišin-Džunić.

Naglasila je kako nije napustila svijet muzike, samo svijet muzičke estrade.

- To je velika razlika. Nikada nisam osjećala pripadnost življu muzičke estrade niti sam ju ikada željela graditi, posebno ne u miljeu zabavne muzike. Nisam kao mlada puno kalkulirala što neka profesija sa sobom donosi, samo sam intuitivno slijedila kreativni impuls. Jednostavno sam voljela pjevati žestoki rok, to je bila neka vrsta oslobođenja, izražavanja... Ne razmišljaš ti tada o popratnim životnim stilovima i o “polusvijetu” koji obitava, što bi jedna moja prijateljica rekla – iza bekstejdža - rekla je Duišin-Džunić.

Ipak, kaže da nikad ne treba reći nikad.

Sa suprugom je, kako kaže, tokom trudnoće uljeto 2012. godine iz hobija pokrenula portal Atma.hr, koji je postao najčitaniji portal duhovne i alternativne tematike na području cijele regije.

Promijenila prehranu

Prakticira vegetarijanstvo, uz naginjanje ka veganstvu.

- Vegetarijanka sam od svoje 20. godine. Dakle, 30 godina ne jedem meso, ribu i jaja. Naginjem i veganstvu zbog užasnih uvjeta izrabljivanja krava u mliječnoj industriji, no pojedem tu i tamo domaće i eko mliječne proizvode ako znam da su krave lijepo održavane. Zanimljivo je da sam odrasla u obitelji gdje su otac i majka, Bog im dao pokoj dušama, radili u tvornici „Mesopromet“. Mesa, dakle, u kući nije manjkalo, a držale su se dodatno i svinje, kokoši, koza... Čim sam čula za vegetarijanstvo, shvatila i vidjela što se zaista događa u klaonicama, vrlo sam brzo i iz temelja promijenila prehranu i počela učiti kuhati nova jela. Godine 1993. je to bila čista egzotika - otkriva Duišin-Džunić.

Da je apsolutno lakše udvoje, odnosno uz podršku supruga, Ines se slaže.

- Suprug Dario je moja stijena – moja srodna duša, najbolji prijatelj i glavni savjetnik. Upoznali smo se 1994. u ašramu (hramu), on je bio monah, ja monahinja, ali, eto, nije bilo suđeno da ostanemo celibatlije u izolaciji. Naša je misija među ljudima, vani... U braku smo 27 godina i neizmjerno sam zahvalna Bogu na tako predivnom, svestranom, snažnom i duhovnom muškarcu, koji je uz to i fantastičan otac.

Duh je vječan

Godine je, kaže, ne plaše.

- Mi smo duh, a duh je vječan. Nema starosti i smrti za vječnu dušu. Plaši me jedino zaborav na Boga. Pametno potrošene godine bi čovjeku trebale donijeti emotivnu zrelost, duhovnu mudrost, mir uma i da takav čovjek bude na dobrobit užoj ili široj zajednici, ovisno o kapacitetu. Trebamo brižno koristiti dragocjeno vrijeme za duhovni rast. No nisam ja uvijek bila u ovom raspoloženju! Mogla bih reći da je moj život donedavno bio školski primjer tematike iz Heseove knjige “Narcis i Zlatousti”. Dugo je tu bila prisutna svojevrsna borba između dvije potpuno različite prirode; divlje, glasne, umjetničke, čak “ratničke”, sklone žestokoj glazbi i imidžu, aktivizmu, vježbanju... i one introvertne, intuitivne, sklone duhovnosti, tišini, proučavanju duhovnih i mističnih znanja i uvijek prisutnoj težnji za povlačenjem od buke svijeta, profanih tema i materijalističkih (ne)vrijednosti. Posljednjih godina uspijevam miriti te dvije prirode i da ih uspijem iskoristiti za višu dobrobit, i to ne samo moju već i za širu zajednicu. Sve talente i sklonosti koje imamo možemo i trebamo pročistiti, obožavati i oduhoviti i takve iskoristiti u službi za Boga i čovjeka - istaknula je Duišin-Džunić.

Jedina konstanta je promjena

Na našu konstataciju da je ona primjer promjene života, Ines je kazala:

- Jedina izvjesnost i konstanta u ovom svijetu je upravo promjena. Ići s tokom i lagano, vrijedno djelovati, ali ne opirati se i ne vezivati se, učiti se prepuštati i vjerovati božanskom planu. Svjesno i iz dana u dan usmjeravati pažnju ka duhovnom rastu i razvijanju ljubavi prema Bogu, Tvorcu, Svevišnjem, Jednom za sva bića i u sva vremena. Smatram da je to najuzvišeniji cilj ljudskog života. Dokle god se čovjek na tom putu trudi i istrajava, uz Božju pomoć - bit će nagrađen duhovnom snagom. Veliki je to cilj kojem uvijek valja težiti. Bog i odnos s Njim mi je prioritet, ali tijelo kao hram duše i instrument samospoznaje te um koji se može istrenirati da ti bude prijatelj na tom putu – moraju biti pravilo "zbrinuti" i u balansu. Ekstrem nije zdrav niti održiv. E, sad, što je ekstrem? Za svakoga je definicija ekstrema drugačija, ovisno o razini svijesti, tu valja biti mudar i odmjeren. To dolazi s iskustvom i brutalnom introspekcijom.