Sarajlija Amer Džekman, stomatolog, MMC borac i aktivista, bio je jedan od takmičara zabavno-takmičarskog šoua “Survivor”.
Svojim pojavljivanjem je privukao veliku pažnju i simpatije publike, te je pokazao veliku spremnost za izazove koje nosi ovakav format šoua.
Nakon izlaska iz rijalitija za “Dnevni avaz” je otkrio sve detalje svog učešća, ali i najteže trenutke koje je preživio.
Kako su izgledale pripreme za ovakav format rijalitija?
- Za „Survivor“ je teško biti u potpunosti spreman jer ne možete prenijeti uslove koje vas tamo čekaju u svijet izvan rijalitija. Ono čemu sam se posvetio jeste poboljšanje fizičke forme, vježbe balansa i gađanja. Ali, vas „Survivor“ može iznenaditi, to je igra koja traje 24 sata na dan. Vaše tijelo vas može izdati kada to najmanje očekujete, sunčan dan se vrlo brzo može pretvoriti u jaku kišu, ljudi kojima ste vjerovali vas vrlo lako mogu nominovati. „Survivor“ nisu samo poligoni kao što to većina ljudi misli gledajući na TV-u. To je igra međuljudskih odnosa, neko vam može zamjeriti, naprimjer, što ste uzeli veći dio kokosa.
Zona komfora
Da li se može nazvati hrabrošću to što ste spakovali svoje stvari i otišli na otok. Ostavili sve iza sebe, te ušli u avanturu koja je potpuno nepoznata?
- Smatram da je izlazak iz zone komfora jedini način da uspijete. Trudim se da stalno steknem iskustva iz različitih životnih oblasti. Tako da aktivizam, stomatologija i MMA borbe čine mene kao cjelinu i možda za nekoga ne izgledaju spojivo. Otići na otok jeste hrabrost i smatram da je svaki učesnik koji tamo provede samo jedan dan, prema mom mišljenju, pobjednik. Gledaoci ne mogu ni zamisliti koliko je teška i nepredvidiva avantura zvana „Survivor“. Na TV-u se vidi samo 5 posto proživljenog. Otići u „Survivor“ je bila moja životna želja i kao takav jedini oblik rijalitija na koji bih se prijavio. Čovjeku su potrebna takva iskustva kako bi imao šire vidike.
Dolazite iz potpuno drugog svijeta, niste iz oblasti šoubiznisa, medija ili estrade, jer su obično to profili ličnosti koji ulaze u rijalitije, bez obzira na format.
- Na „Survivor“ sam se prijavio kako bih se prvenstveno dokazao sebi. I ponosim se svim urađenim. Dobio sam ogroman broj pozitivnih poruka i podrške, a najviše od djece i njihovih roditelja. To me zaista čini sretnim i ispunjava, naročito što sam svoj cijeli život posvetio poboljšanju zdravlja i položaja djece i mladih. Čak i da su sve te poruke imale negativan karakter, ako je jedno dijete u meni prepoznalo uzora i shvatilo prave ljudske i životne vrijednosti, onda sam pobijedio u „Survivoru“. Na otoku sam konstantno imao u vidu da me gledaju roditelji, sestre, djevojka, moji prijatelji i radne kolege, a zatim mladi, djeca i ostala publika. Ne bih sebi mogao oprostiti da sam ostao duže, a da sam se pokazao u negativnom svjetlu kao čovjek. Od početka sam želio da budem iskren i timski igrač do kraja, a to je najteža strategija za „Survivor“, za šou koji konstantno traži mijenjanje strategija i prilagođavanje pa čak i stavljanje određenih maski.
Svaki dan izazov
Šta je to što ćete pamtiti do kraja života a da ste naučili za vrijeme boravka na otoku?
- „Survivor“ vas promijeni. Svaki dan na otoku je izazov sa sebe i zbog okolnosti koje vas okružuju, emocije i misli su na maksimumu. Naučio sam mnogo lekcija, a najvažnija jeste zahvalnost. Zahvalnost za svaki dan, za to što dišete i što možete da se krećete, jer neko u tom momentu to više ne može. U svijetu izvan „Survivora“ lako zaboravimo na takve stvari. Važno je i provoditi vrijeme s porodicom i prijateljima, ali pronaći vrijeme i za sebe.