Tokom 12 godina anonimni kineski bloger Program Think predstavljao je otvoreni izazov jačanju autoritarne kontrole i širenju kineskog državnog nadzora.

Ovaj slobodoumni blog nudio je mješavinu tehničkih savjeta o kibernetičkoj sigurnosti i oštrih političkih komentara, uključujući savjete o tome kako sigurno zaobići kineski Veliki vatrozid internetske cenzure, razviti kritičko razmišljanje i oduprijeti se sve totalitarnijoj vladavini Kineske komunističke partije, piše CNN.

Bloger se ponosio svojom sposobnošću da prikrije digitalne tragove i izbjegne otkrivanje, dok je istovremeno sve veći broj vladinih kritičara uhvaćen u akciji suzbijanja neistomišljenika kineskog vođe Xi Jinpinga.

Nestao u maju 2021.

Zatim je u maju 2021. Program Think iznenada utihnuo.

Blog se prestao ažurirati, a njegovi računi na Twitteru i GitHubu postali su neaktivni. Autor je obećao sljedbenicima da nikada neće ostati neaktivan duže od 14 dana. Mnogi su se bojali da je blogera pogodila nesreća ili bolest ili da su ga vlasti pronašle i pritvorile.

Spekulacije su bile brojne, ali niko nije mogao ponuditi konkretne odgovore.

Program Think je tako pomno čuvao svoj identitet da niko od njegovih pristaša nije znao ko je bloger - osim da je bio programer u kontinentalnoj Kini s decenijama dugom karijerom u informacijskoj sigurnosti.

Supruga otkrila ko je on

Sada, skoro dvije godine kasnije, supruga blogera nedavno osuđenog na sedam godina zatvora u Kini zbog "poticanja subverzije državne vlasti" vjeruje da ima odgovor na pitanje šta se dogodilo s Program Thinkom.

Žena prezimena Bei supruga je Ruana Ksiaohuana (Xiaohuana), 45-godišnjaka kojeg je policija odvela iz njegovog doma u Šangaju 10. maja 2021. - dan nakon posljednjeg posta na blogu Program Think.

Ruanovo pritvaranje ostavilo je Bei potpuno zaprepaštenu. Bit će još više šokirana kad sazna da njen suprug piše blog o politički osjetljivim temama.

- Policija mi je rekla da je njegov slučaj vrlo ozbiljan, a meni nije bilo jasno kako je to moguće. On je tehnološki štreber i voli se baviti tehnologijom. Kako je mogao imati toliko energije da piše članke o aktuelnim političkim događajima? - rekla je Bei za CNN.

Tokom istrage i sudskog postupka Bei nije uspjela saznati mnogo detalja o slučaju svog supruga, jer su joj vlasti rekle da uključuje "državne tajne". Ruanu se sudilo u tajnosti, a Bei ga je ponovo vidjela tek na izricanju presude na sudu u Šangaju, 10. februara ove godine.

- Bio je nenormalno mršav, a kosa mu je bila gotovo posve sijeda - rekao je Bei. Ruan nije rekao ni riječi, a pola lica mu je prekrivala covid-maska.

- Nakon izricanja presude okrenuo se i pogledao me kao da izražava neslaganje i traži pomoć. Kazna je bila mnogo teža nego što je očekivao. Rekla sam mu da uloži žalbu - rekla je Bei.

Teška presuda

Prema kopiji presude u koju je "CNN" dobio uvid, sud je presudio da je Ruan "dugo gajio nezadovoljstvo" kineskim političkim sistemom i društvenim upravljanjem.

- Od juna 2009. Ruan je koristio svoj računar za pisanje više od stotinu buntovničkih članaka koji šire glasine i klevete, napadaju i ocrnjuju politički sistem zemlje, potiču subverziju državne vlasti i namjeru rušenja socijalističkog sistema - stoji u sudskoj presudi.

Dodaje se da su članci, objavljeni na inozemnim platformama, privukli "veliki broj korisnika interneta da ih čitaju, komentiraju i dijele, uzrokujući pogubne posljedice".

Ali sudski dokumenti ne spominju ime Ruanovog bloga niti pružaju pojedinosti o sadržaju koji se smatra subverzivnim. Nakon izricanja presude sudac je zatražio od Bei da potpiše sporazum o neobjavljivanju presude, što je ona odbila.

Odlučna saznati što su joj vlasti zatajile, Bei je naučila kako koristiti VPN ili virtualnu privatnu mrežu da bi zaobišla stroga kineska internetska ograničenja. Tražila je medijske izvještaje o kineskim blogerima koji su nestali, sve dok nije naišla na blog sa slikom Rodinove skulpture "Mislilac" kao avatara.

Više od 700 članaka

Tada joj je sinulo. Sve informacije o blogu poklapale su se s podacima o njenom suprugu. Blog je započeo 2009. godine, a njegov posljednji post, dugačak popis preporuka za knjige, objavljen je 9. maja, dan prije nego što je Ruan odveden, i zaplijenjeno mu je prijenosno računalo.

Bio je i period od četiri mjeseca, sjeća se Bei, kada je Ruan bio bolestan i prikovan za krevet, što se poklopilo sa zatišjem u objavama.

Autorov stil pisanja i težnje činili su se posve poznatima, kao i njegova otvorenost i samopouzdanje koji su ponekad graničili s arogancijom, objasnila je Bei.

Tokom policijskih istraga saznala je da je njen suprug objavio više od 700 članaka na inozemnoj platformi - baš kao što je to učinio Program Think.

- To ne može biti samo slučajnost - pomislila je Bei. Briznula je u plač u internetskom kafiću u trenutku kada je shvatia da postoji poveznica između njenog supruga i utjecajnog blogera.

"Radio je sve te opasne stvari"

- Shvatila sam pod kolikim je pritiskom bio tako dugo vremena. Radio je sve te opasne stvari, noseći toliku težinu na svojim plećima sasvim sam. Čak i nakon što je uhvaćen, niko mu nije mogao pomoći jer niko nije znao da je on Program Think - rekla je Bei.

Bei je uvjerena da su bloger i njen suprug iste osobe i rekla je da joj je žao što ranije nije saznala za ono za šta vjeruje da je online identitet njenog supruga. Da je znala, rekla je, odmah bi potražila pomoć advokata za ljudska prava koji imaju stručnost i iskustvo u zastupanju optuženika u osjetljivim političkim slučajevima.

U februaru je Bei angažirala dva najistaknutija kineska advokata za ljudska prava, Mo Shaopinga i Šang Baojuna (Shang Baojuna), kao Ruanove branioce za njegovu žalbu. Ipak, sud u Šangaju ih je odbio, tvrdeći da je Ruan tražio pravnu pomoć i da mu je država već imenovala dva advokata.

CNN je zatražio komentar od Visokog narodnog suda u Šangaju. U politički osjetljivim slučajevima država često uskraćuje advokate koje imenuje porodica i umjesto njih dodjeljuje svoje advokate.

Uprkos službenom pritisku na nju da šuti, odlučila je izaći u javnost s Ruanovim slučajem, nadajući se da bi medijska izloženost i pažnja javnosti mogli pomoći njenom suprugu da dobije pošten žalbeni postupak.

- Protratila sam priliku da mu pomognem za njegovo prvo suđenje. Ne smijem propustiti i žalbeni postupak, to je posljednja šansa, moram se pobrinuti da bude poštena - rekla je Bei.

Ko je Ruan?

Rođen u pokrajini Fujian na kineskoj jugoistočnoj obali, Ruan je prvi put došao u kontakt s računarom u srednjoj školi. Zanimali su ga softverski virusi i sam je naučio programirati. Nastavio je studirati na prestižnom East China University of Science and Technology u Šangaju, gdje je upoznao Bei, svoju buduću suprugu.

Oboje su diplomirali hemijsko inžinjerstvo, ali Ruan je do tada postao zaluđen informatikom. Sve svoje slobodno vrijeme provodio je čitajući o tome u biblioteci. On i njegovi cimeri kupili su računar, kako bi ga mogli naizmjenično koristiti u svojoj spavaonici.

Ruan je bio toliko željan pridružiti se informatičkoj industriji da je odustao od završetka studija.

- Rekao mi je da se informatika prebrzo razvija i da akademske kvalifikacije ne mogu predstavljati nečiju sposobnost - prisjetila se Bei.

Taj se potez isplatio i Ruanova karijera je odmah krenula uzlaznom putanjom. Počeo je raditi za poznate kineske kompanije za kibernetičku sigurnost. Radio je kao glavni inžinjer za sistem informacijske sigurnosti na Ljetnim olimpijskim igrama u Pekingu 2008. Tada je bio zaposlen u kompaniji za mrežnu sigurnost Venustech.

Ruan se kasnije pridružio drugoj kompaniji i unaprijeđen je u glavnog tehničkog direktora. U intervjuu za tadašnji državni časopis, Ruan je rekao: 

- Ja sam fasciniran tehnologijom, samo me nova tehnologija čini punim strasti.

No, postajao je sve više frustriran ograničenjima istraživanja i razvoja u kompanijama zbog njihove uporne jurnjave za profitom. Godine 2012., Ruan je dao otkaz na poslu, kako bi se usredotočio na razvoj softvera otvorenog koda. Sve do uhićenja, prisjeća se Bei, Ruan bi sate provodio radeći iz svoje radne sobe, kucajući po tastaturi ili čitajući.

Nije mario za novac

Ruan nikad nije previše mario za novac ili materijalnu udobnost. Umjesto toga, čeznuo je za onim što je nazvao "duhom otvorenog koda" - slobodom, otvorenošću, dijeljenjem i saradnjom, objašnjava Bei.

- On smatra da čovjek mora težiti duhovnim vrijednostima u životu. Za njega je to tehnologija - to je ono što smatra vrijednim. Ali, tek sam nedavno otkrila da se njegova potraga za slobodom također pretvorila u čežnju za političkom slobodom - rekla je Bei.

Ruan je radio u svojoj radnoj sobi kada je policija pokucala na vrata stana 10. maja 2021. Bei je mislila da se radi o isporuci flaširane vode i zamolila muža da otvori vrata. Ruan je silom odveden, razbijene su mu naočale. Nekoliko policajaca uletjelo je u njihov stan, kako bi izvršilo pretragu. Pretres je trajao od podneva do ranih sati sljedećeg dana, rekla je Bei.

Ruanov laptop tada je još radio, a policija je uređaj držala uključenim kada ga je prenosila u policijsku stanicu, kako bi zaplijenila sve njegove podatke, stoji u sudskoj presudi.

Sudski dokumenti kažu da je policija, također, zaplijenila mobitele iPhone i Xiaomi, te Huawei laptop, ali Bei je rekla da su to bili njeni uređaji.

Sada, razmišljajući unatrag, Bei misli da je možda previdjela neke rane znakove upozorenja.

Usluga nestabilna

Otprilike godinu prije Ruanovog hapšenja, internetska usluga u njihovom domu postala je nestabilna i često se prekidala. Kad bi izašli u šetnju, Ruan bi ponekad iznenada požurio kući, kao da želi provjeriti ima li uljeza.

Da je znala o čemu je riječ, Bei kaže kako ne bi podržala odluku svog supruga da piše blog o politici: 

- Mislim da bi dao veći doprinos ljudskom društvu da je svoje vrijeme trošio na tehnologiju.

Program Think također nije počeo kao blog kojim se izražava političko neslaganje. U svom prvom postu, objavljenom u maju 2009. godine, autor je predstavio blog kao mjesto za razmjenu vještina i iskustva o razvoju softvera i programskom jeziku.

Nije trebalo dugo da se sadržaj sukobi s politikom

Na 20. godišnjicu masakra na Trgu Tiananmen u Pekingu, 4. juna 2009. godine, bloger je podijelio upute o tome kako zaobići internetska ograničenja i kako sakriti svoj identitet na internetu.

Sedam dana kasnije, u drugom postu, autor je osudio kinesku strožiju internetsku cenzuru. Niz međunarodnih platformi društvenih medija, uključujući Twitter i Flickr, dodani su na popis zabranjenih, dok su kineske vlasti izdale direktivu kojom zahtijevaju obaveznu instalaciju softvera za cenzuru na svim novim računarima.

- Ne želim više šutjeti, ne želim više izbjegavati te probleme, vrijeme je da napišem nešto drugo osim tehnologije - stoji u objavi.

Ubrzo nakon toga, Program Think počeo je objavljivati otvorenije političke komentare. 

- U Kini ne morate mariti za politiku, ali politika će doći i obratiti pažnju na vas - napisao je Program Think 4. junu 2011., objašnjavajući odluku o pokretanju serije objava o slamanju prosvjeda na Tiananmenu.

Nakon objave Panamskih dokumenata 2016. godine, Program Think je prikupio javno dostupne podatke koji, navodno, detaljno iznose veze između čelnika Komunističke partije i njihovih rođaka.

Podaci za koje je Program Think rekao da su bili usmjereni na "razotkrivanje moćnih porodica" kineske vladajuće elite, potaknuli su Udruženje za kibernetičku sigurnost Kine da pošalje GitHubu zahtjev za uklanjanje. Github to nije prihvatio te je baza podataka još dostupna na platformi.

"Zašto me vlasti ne mogu uhvatiti?"

Kako je Program Think postajao popularniji i otvoreniji u objavama, tako je rastao i nadzor kineskih vlasti.

U objavi naslovljenoj "Zašto me vlasti ne mogu uhvatiti - sažetak mog sigurnosnog iskustva nakon deset godina protupartijskih aktivnosti" iz 2019. godine, Program Think piše da su državni hakeri dvaput pokušali napasti njegov gmail korisnički račun. U komentarima je bilo mnogo objava za koje je bloger sumnjao da ih pišu zaposlenici kineske vlade. Ali Program Think se nije dao pokolebati i nastavio je s blogom, sve dok objave naizgled nisu nestale bez traga.

Kineske vlasti nikad nisu javno spomenule Program Think. Ali mnogi kineski aktivisti za ljudska prava, stručnjaci za Kinu i sljedbenici bloga vjeruju da je Ruan doista nestali bloger.

Nekoliko međunarodnih skupina za ljudska prava, uključujući PEN America i Human Rights Watch, također je povezalo Ruana s Program Thinkom i pozvalo na njegovo hitno oslobađanje.

Zhou Fengsuo, studentski vođa pokreta na Tiananmenu 1989., rekao je da službena tajnost koja okružuje Program Think odaje strah vlasti od utjecaja blogera: 

- Pod sveprisutnim nadzorom Komunističke partije - i na internetu i u stvarnom životu, uspio je djelovati 12 godina - to je samo po sebi prekrasna legenda.

Program Think mogao je lako uživati u udobnom životu, a ipak je odlučio upotrijebiti svoju stručnost za širenje ideje slobode, rekao je Zhou: 

- Utjecao je na mnoge ljude - na stotine hiljada. Jedan čovjek protiv državnog stroja.

Pristašama Program Thinka samo postojanje bloga poslužilo je kao otvoreni izazov autoritetu partije, kako u smislu ideologije tako i tehnologije.

Neki su blogera usporedili s "V", maskiranim borcem za slobodu u romanu Alana Moorea "V kao Vendetta". Drugi su Program Think nazivali kineskim "kibernetičkim Prometejem", starogrčkim bogom koji je ukrao vatru s neba i dao je čovječanstvu.

Eric Liu, analitičar u China Digital Timesu, američkoj web stranici s vijestima koje prate cenzuru u Kini, rekao je da je pratio Program Think od samog početka.

U početku se blog nije isticao kao posebno osjetljiv jer su kritički glasovi u to vrijeme bili česti na kineskom internetu, kaže Liu:

- Naglo sužavanje kineskog političkog prostora u prošlom desetljeću gurnulo ga je u prvi plan u smislu takozvane antipartijske aktivnosti.

Pretraživanje pojma "Program Think" strogo je ograničeno na kineskom Weibu, platformi sličnoj Twitteru. Prikriveno se pozivajući na blogera, korisnik Weiboa objavio je u petak: "Smije se samo programirati, ali ne i misliti". Ta je objava u međuvremenu izbrisana iz rezultata pretraživanja.

Nakon izricanja Ruanove presude, njegovo je ime također zabranjeno na kineskim platformama društvenih medija. "Vlasti ne žele da ljudi pričaju o njemu, a posljednje što žele je kampanja solidarnosti i poziv na njegovo oslobađanje", rekao je Liu.

Iako možda nikada neće biti službene potvrde o tome jesu li Ruan i Program Think ista osoba, mnogi sljedbenici su uvjereni da jesu. I bez obzira na to što su ga vlasti pritvorile, kažu da su se znanje i ideje podijeljene na blogu već proširile daleko i naširoko.

- Već si postao zaslužni heroj u srcima nebrojenih ljudi, a mi ćemo živjeti s bakljom koju si zapalio - rekao je sljedbenik na Twitter profilu Program Thinka.