Glumica Snežana Bogićević i glumac Ermin Bravo dobitnici su nagrada za najbolju žensku i najbolju mušku ulogu za interpretaciju likova u predstavi „Osramoćeni“, produkcija Kontakt, na međunarodnom festivalu FIAT u Podgorici, koji je jedan od najznačajnijih u jugoistočnoj Evropi.
Snežana je žiri dojmila izuzetnom interpretacijom lika Jori u predstavi koju je režirao Dino Mustafić, po tekstu Ayada Akhtara i produkciji Udruženja Kontakt iz Sarajeva.
Nakon ovog priznanja bh. glumica govorila je za „Dnevni avaz“.
Snežana, prvo čestitke za nagradu. Koliko Vam one znače?
- Hvala na čestitkama. Nagrada znači da je izvedba ostala u mislima žirija, što je i najljepše čuti od bilo koga ko gleda. Iskreno sam zahvalna na priznanju.
U najavi predstave ističe se kako se tekst bavi sociopolitičkim temama kao što su islamofobija, pitanje vlastitog identiteta i prikazuje rasne i etničke predrasude. Koliko su te teme važne za današnju BiH i region?
- Važne su iz razloga što uslovljavaju naše živote. Kvalitet naših života. Jasno mi je da su ljudi umorni, hronično iscrpljeni od dugogodišnjeg “nevremena”, podjele, predrasude, fobije, nametnuti i zbunjujući identiteti, ali reakcije publike koja gleda predstavu “Osramoćeni” nam potvrđuje da ih se itekako tiče. Tekst emotivno i intelektualno komunicira s gledaocima, ma gdje se na planeti nalazili. Akhtarova kreacija je dubokoumna, sa slojevitim likovima i složenom temom, kao što je i život sam.
Može li pozorište utjecati na društvo?
- Pozorište je jedan način pričanja priče. Ispričat će vaš život i živote drugih i utiče na način na koji promišljamo i osjećamo spram vlastitih i tuđih života, tjera nas da analiziramo naše vrijednosti, ponašanje. Pozorište će zanimati i uticati na one koje zanima čovjek.
Razlikuju li se reakcije na predstavu u zavisnosti od toga gdje se izvodi?
- “Osramoćene” smo kreirali u predivnoj botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja i bili smo presretni povodom poziva podgoričkog festivala FIAT, da gostujemo i za jednu noć dvorac Petrovića pretvorimo u njujorški dom. To je bilo naše prvo i zasad jedino izvođenje van Sarajeva, a publika je reagovala isto. Moje iskustvo je to, da se kulturološki kodeks ponašanja tokom predstave u različitim zemljama nešto razlikuje, ali svi gledamo i slušamo istu priču, reagujemo na podražaje. Svi smo ljudi. A ako ne potaknemo nijednu misao ili osjećaj, onda mi nešto nismo dobro uradili.
Kakav je danas položaj bh. pozorišta u društvu?
- Trudim se da dam svjež odgovor na ovo pitanje, ali ne umijem. Nažalost se moram ponavljati sa bajatim: gura se nekako.
Čime se bavite kad niste na sceni?
- Životom van scene. Traži podjednaku posvećenost.
Postoji li lik kojeg biste voljeli otjeloviti na sceni?
- Stranice su pune dobrih i kvalitetnih dijaloga, zanimljivih i fascinantnih likova. Za mnoge znamo i za mnoge ne znamo, ali od srednje škole sam bila opčinjena Ledi Magbet (Lady Macbeth) koja traži, zahtijeva da joj daš svaki dio sebe.
Imate li tremu kada su Vaši roditelji u publici?
- Nemam i ne sjećam se da li sam ikada imala.
Koji savjet Vašeg oca Bogića Bogićevića smatrate najvažnijim?
- Svi savjeti su dobrodošli od osobe koja na kraju poštuje moju ličnu odluku.
Šta novo pripremate?
SARTR uskoro počinje s radom na predstavi „Moj sin malo sporije hoda“ u režiji Ivana Plazibata.
Autor teksta je Ivor Martinić, jedan od najboljih savremenih hrvatskih dramatičara. Radujem se novoj sezoni Sarajevskog Ratnog Teatra, dobrim tekstovima, saradnicima i želim sretan početak i uspješnu sezonu svim pozorištima BiH.
Predstavu „Osramoćeni“ produciralo je Udruženje „Kontakt“.
„Kontakt“ djeluje od 2011. godine s ciljem razvoja društveno angažirane pozorišne i filmske produkcije i realizira programe koji se bave aktuelnim društvenim temama, ističu odgovornost kulture i umjetnosti u uspostavljanju i jačanju etike i ljudskih vrijednosti u društvu.
