Galeb Nikačević u podkastu Agelast ugostio je bh. rediteljicu Jasmilu Žbanić gdje je govorila o svom najnovijem ostvarenju o Emeriku Blumu, koje je još u procesu rada, filmu "Quo Vadis Aida?", ali i svom životu tokom rata kobnih 90-tih godina.
- Festival je tačka kad svi Bosanci i Hercegovci koji žive u inostranstvu dolaze u Sarajevo i svi se sastajemo - počev od bivše Jugoslavije i Evrope - kazala je Žbanić.
Ona je Nikačeviću poklonila knjigu o Hajrudinu Krvavcu Šibi koju je radilo Udruženje reditelja i rediteljica. Šiba je autor filma "Valter brani Sarajevo".
- Imali smo sojećaj da se mnogo ljudi nepravedno zaboravlja. Šiba je tolikok legendaran autor. Nije dokazano statistički, ali mislimo da je "Valter brani Sarajevo" najgledaniji film ikada u historiji kinematografije. Morao bi to neko statistički potkrijepiti s mnogo boljim činjenicama nego što ja raspolažem, ali taj film je od 70ih prikazan u Kini skoro svake godine na državnoj televiziji, u kinima, svako dijete ga je moralo gledati u osnovnoj i srednjoj školi, to nam je rekao ministar kulture Kine. Apsolutno svaki Kinez zna za film. Glumci su bili velike, velike zvijezde - kazala je Žbanić.
Otkrila je kako im je Igor Galo ispričao da su tokom pojeste kini prošli crvenim tepihom, a da je na kraju stajalo "neko dijete i držalo buket cvijeća".
- Bata Živojinović dolazi i digne dijete, izljubi ga i drži u naručju dok se slikao da bi se ispostavilo da je to njihova ministrica kulture - ispričala je Žbanić.
Dok je to pričala čuo se smijeh, ne samo nje i Nikačevića, već i ljudi iza kamera i mikrofona.
Otkrila je i da je jedan distributer iz Kine htio kupiti njen film "Grbavica", ali da nije prošao cenzuru jer nisu htjeli prikazati raspadnutu Jugoslaviju.
A to je bio "mali distributer" koji ima "samo 229 miliona gledalaca".
O filmu o Emeriku Blumu koja je doživjela svoju radnu projekciju uoči početka 28. Sarajevo Film Festivala rekla je da je imala 17 godina kada je počeo rat i da je u to vrijeme znala za firmu koja se zvala "Energoinvest".
- Počeli smo malo "kopati" oko tih ljudi koji su mijenjali društvo i onda se pojavilo toliko materijala o Emeriku i svaki put kad bismo pričali s nekim od njegovih saradnika ostajali smo potpuno fascinirani. Poslije svakog snimanja, cijela ekipa gdje je bilo puno mladih ljudi, izlazili bi i govorili: "Mi smo se naduvali samo zato što smo slušali ovo". Nevjerovatno je kada slušate kakvi su to bili uspjesi, kakav je to bio način razmišljanja... - kazala je Žbanić.
Dodala je da se Blum borio i ulagao u svakog čovjeka.
- To danas ne postoji - istaknula je rediteljica.
Mnogo je još Žbanić govorila o Blumu, čovjeku o kojem pravi film i traži i od građana Sarajeva da joj pomognu da ga završi.
- Emerik Blum je išao iz logora u logor. Svu njegovu porodicu su pokupili. Zadnji logor u kojem je bio i održavao struju, zato ga i nisu ubili, a njegovu porodicu jesu, jeste Jasenovac. Uspio je pobjeći, nažalost, samo on je preživio taj bijeg. On u filmu kaže: "Svaka šansa ima izgleda za uspjeh". On je koristio svaku šansu - ispričala je Žbanić.
Govorila je rediteljica i o ratnim godinama.
- Stalno je bilo nekih ljudi koji su mislili da filmove o ratu i stradanjima ne treba praviti, a ja sam mislila da to moramo raditi kako se to nikad više ne bi desilo - istaknula je.
Priznala je da je kultura njoj isto značila za vrijeme rata kao i hrana.
- Bila sam gladna tri i po godine. To nekako možeš preživjeti, ali bez ljudske interakcije i kulture nije imalo smisla - istaknula je bh. rediteljica.
Pogledajte kompletan podkast.
