Roker starog kova Željko Bebek (76), nakon duže vremena, održat će 13. avgusta solistički koncert u Sarajevu. Iako je planirano da to bude u Bosanskom kulturnom centru (BKC), Bebekov koncert će, zbog velikog interesiranja, biti održan u Domu mladih.

Dobro mi ide

Prvi pjevač neponovljivog “Bijelog dugmeta” ne krije oduševljenje što će pjevati u svom rodnom gradu. Zajedno s njim, uz ostale članove benda, na bini će biti i njegov sin Zvonimir.

Za “Dnevni avaz” Bebek je govorio o predstojećem koncertu, voljenom Sarajevu, ali i o raspadu jedne od najpopularnijih grupa svih vremena na ovim prostorima “Bijelog dugmeta”.

Zašto je tolika pauza bila između Vas i Sarajeva?

- Između mene i Sarajeva ne postoji pauza. Na bilo kojoj strani svijeta da se nađem, u bilo kojem trenutku, ja pripadam Sarajevu. Jedva čekam taj dan kada ću sve svoje prelijepe osjećaje podijeliti s publikom različitih generacija.

Zbog velikog interesa koncert je iz BKC-a premješten u Dom mladih.

- Jedan sam od onih koji su, od 1969. pa nadalje, gradili imidž Doma mladih, Skenderije, grada Sarajeva. Tamo smo stvarali ono zbog čega i danas Dom mladih zovete kultnim mjestom rokenrola.

Nastupate sa sinom Zvonimirom, rođenim Zagrepčaninom. Je li od Vas naslijedio nešto od bosanskog mentaliteta?

- Zvone je sjajan mladi glazbenik kojeg mladi širom svijeta vole slušati i gledati. Najslađi mi je kada ekipu pri dolasku pozdravlja s “vozdra”.

Nedostaju li Vam nekad „stara dobra vremena“ iz doba bivše nam države?

- Mojih 50 godina karijere podrazumijevaju ’70., ’80., ’90., i tako dalje. Muzikom se bavim i danas, zato nemam za čime žaliti. Čak mi i danas ide dobro, kao i onda.

Oduvijek je veo misterije pratio priču iz “Bijelog dugmeta” i Vaš odnos s Goranom Bregovićem. Recite nam sada šta se zaista desilo te 1984. godine?

- Upravo u izdanju “Večernjeg lista” iz Zagreba, izašla je autobiografija “Iz inata svima, Željko Bebek”. Oni koje zanima ta misterija o kojoj govorite možda će uspjeti pronaći odgovor u knjizi. A ja, evo već 40 godina poslije, imam svoju priču i diljem svijeta svoju publiku. “Bijelo dugme” je, za mene, lijep početak moje 50-godišnje karijere.

Neki kažu da na Vaše koncerte publika dolazi zato što izvodite pjesme "Bijelog dugmeta"? Šta Vi na to kažete?

- Hajdemo sada okrenuti pilu naopako. Da ja ne pjevam tih nekoliko pjesama iz 70-ih, možda bi one već odavno bile zaboravljene. Naravno, ograđujem se od svega što je “Dugme” radilo poslije 1984. godine. To me se, svakako, ne tiče, jer sam 1984., zajedno s Goranom, rekao: „Kraj!“

Nije napisana

Iako ste ušli u osmu deceniju života, plijenite sjajnom energijom i u kondiciji ste. Koja je Vaša tajna?

- Nema tajne, jednostavno, to sam ja. Jedino ne „kužim“ je li mi se divite ili mi zavidite.

Osim toga što Vas i Vašu suprugu Ružicu povezuje ogromna ljubav, između Vas je velika razlika u godinama? Desi li se nekad da to bude prepreka u Vašem odnosu?

- Kako kažete, ogromna ljubav, ona je tajna dvaju svjetova, muškarca i žene. Džaba svijetu da podmeće nogu.

Najdraža pjesma, a da je Vi niste otpjevali?

- Otpjevao sam puno pjesama raznih autora i sve su bile pisane za mene. Ako ima neka najdraža koju nisam otpjevao, onda ona sigurno još nije ni napisana.

Karmin, pjesma i rakija

Opišite sebe u tri riječi?

- Karmin, pjesma i rakija.

Isti duh

Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo?

- Da, ja vjerujem da su Baščaršija, Vrelo Bosne i Skenderija tamo gdje su oduvijek bili i da je duh Sarajeva onakav kakav je uvijek i bio.