Jedna od najuspješnijih bosanskohercegovačkih manekenki Sarah Čerkez prošlu godinu završila je uspjesima na poslovnom planu, kada je riječ o njenom privatnom biznisu, dok joj modeling, kako ističe, sada predstavlja čisto zadovoljstvo.
Prošla godina donijela joj je i promjene na privatnom planu pa je tako lijepa Sarajka sa sada već bivšim suprugom Arminom Hadžićem, zajedničkom odlukom, u mirnom tonu, odlučila staviti tačku na dugogodišnji brak.
Sarah je ekskluzivno za „Avaz“ govorila o tom prijelomnom trenutku, biznisu, kćerki, modi te životu na relaciji između Sarajeva i Dubrovnika.
- Armin i ja smo se rastavili već prije sedam mjeseci i to nije nikakva tajna, to je odluka koju smo zajednički i u isto vrijeme donijeli.
Koliko ste iz svega toga izašli jači i svjesni da ste kćerki najpotrebniji zdravi i zadovoljni?
- Nas dvoje smo lijep primjer, razveli smo se mirno i ostali veoma dobri prijatelji, kakvi smo bili i prije. Oboma nam je najvažniji interes djeteta i time se vodimo. Sretni smo jer smo oboje, u isto vrijeme, sazreli i donijeli istu odluku i niko nije pretrpio bilo kakvu štetu. Armin je divan i posvećen otac. Ono što je meni ta promjena donijela jeste puno veća posvećenost samoj sebi i Nimri.
I dalje ćete živjeti na relaciji između Sarajeva i Dubrovnika?
- Da, zbog posla koji smo zajednički napravili. Sada ja operativno sama vodim wok bar „Snogu“, tako da ću morati i dalje biti na relaciji Sarajevo – Dubrovnik – Zagreb.
Ima li tu više mjesta za modu?
- S vremena na vrijeme dobijem neku ponudu za snimanje i ako je projekt interesantan i zanimljiv, rado se odazovem. Ali mi modeling nije više egzistencijalni posao, kao što je to nekada bio, već samo zadovoljstvo.
Jedna ste od najuspješnijih manekenki u našoj zemlji, kako s ove tačke gledate na svoj put?
- Sretna sam jer sam imala priliku živjeti malo drugačiji život i imati malo drugačiju svakodnevicu skoro 12 godina, koliko sam putovala i radila. Rano sam otišla od kuće i osamostalila se. Već s 18 godina više nisam materijalno ovisila o majci koja je mene i brata dotad izdržavala. Na tom putu stekla sam neka životna iskustva koja ne bih mijenjala ni za šta na svijetu. Naravno da nije uvijek bilo lako, ali čovjek se najbolje čeliči u samoći i na nepoznatom terenu.
Koliko je teško biti i majka i karijeristkinja i nositi titulu ljepotice?
- Nema ništa ljepše nego biti majka, mnogo volim djecu. Provoditi vrijeme s djecom za mene je neprocjenjivo, od trenutka kada sam postala majka, nikad se nisam željela aktivno vratiti karijeri modela, jedino sam se željela posvetiti djeci. Tako je i sada, Nimra je moj fokus, s njom provodim puno vremena i uživam u tome. Posao je, naravno, važan, jer nam omogućuje egzistenciju, iako sam ja i tu malo ekstremna - kad se uhvatim nekog posla ili projekta, onda baš ne popuštam, volim da radim i to je neka vrsta moje terapije. Ono što trebam da naučim jeste da malo bolje balansiram, jer često znam pretjerati s poslom.
Je li u Vašem slučaju ljepota bila teret ili Vam je donijela neke olakšice?
- Nemam pravi odgovor, često mi je ljepota bila teret u privatnom životu, jer želim da meni bliski ljudi vide više od toga, što nije često slučaj. A, naravno, za posao mi je otvorila mnoga vrata, pritom mislim na posao modela, jer je u tom svijetu vanjština bitna. A sada mi je najvažnije da mi je duša lijepa.
