Neću da sviram u gradu u kojem je srušena džamija, čuvene su riječi muzičke legende Milana Mladenovića koje su ga zajedno sa njegovima pjesmama učinile besmrtnim.
Izjava se odnosila na Banju Luku i čuvenu banjalučku ljepoticu, džamiju Ferhadija, srušenu je prije 28 godina. Izniman ljudski čin se veže za taj crn i tragičan period.
Godinu i po nakon što je odbio da svira u Banjoj Luci preminuo je od raka gušterače, a imao je samo 36 godina.
Suočen sa slikom užasa i svakodnevnim razaranjima govorio je da je život postao nemoguć. Rođen je u Zagrebu, rastao u Sarajevu, slavu je stekao u Beogradu.
Bio je hrabar i principijelan i borac za mir tokom agresije na BiH i Hrvatsku tokom devedesetih godina.
Usred rata i raspada Jugoslavije, kada su gotovo svi nijemo šutili, Milan je na dodjeli nagrade za grupu godine na manifestaciji "Beogradsko proleće" 1992. godine skrenuo pažnju na stradanja ljudi širom BiH i Hrvatske.
- Nama je bilo vrlo olakšano da osvojimo ovu nagradu, zbog toga što su mnogi naši drugovi morali da napuste ovu zemlju, a neki od njih ovog trenutka možda su živi, a možda i nisu živi - u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani, Dubrovniku, Rijeci... - rekao je Milan i pozvao na minut šutnje za sve žrtve rata.
Za Milana Mladenovića sve je zapravo krenulo iz Sarajeva gdje se doselio kao šestogodišnjak sa svojom porodicom.
- Sarajevo je vjerovatno mračno uticalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv, mali – ovolicki, i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Bio sam klinac s naočalama i nosio tango-gitaru ispod miške. Odlazio sam na satove kod čuvenog Garija Garinče. Od njega sam naučio neke akorde. Poslije sam preselio u Beograd - govorio je Mladenović.
Svoju vezu sa Sarajevom Milan nikada nije pustio. Pjesma Ekatarine Velike pod nazivom "Sarajevo" jedna je od onih kojima je održavao svoju konekciju sa ovim gradom.