Bliži se kraj još jedne sezone emisije „Konačno petak“, kroz koju je gledaoce vodila Maja Miralem, koja je ujedno i urednica Revijalno-muzičkog programa BHT 1.

Zbog pandemije koronavirusa to je TV sezona koja se ne može porediti niti s jednom do sada. O emisiji, koroni, porodici, i drugim veoma zanimljivim temama za „Avaz“ je govorila Maja, jedno od najljepših i najboljih TV ličnosti kod nas.

Radno vrijeme

- Emisija „Konačno petak!“ završava još jednu, 13. sezonu, emitiranja. Ne znam je li do broja 13, ali u svakom slučaju ovo je, za mene bila i najizazovnija sezona našeg emitiranja. Pandemija koronavirusa je zaustavila cijeli svijet pa tako i društvena zbivanja, muzičku i kulturnu scenu skoro u cijelosti i to je za nas, koji pravimo revijalni i muzički program, bila veoma otežavajuća okolnost. Mi, naprosto ovisimo o dešavanjima, novitetima na muzičkoj sceni, novim albumima, koncertima...Ništa od toga se nije desilo u protekloj godini i s tim u vezi bilo je veoma teško praviti zabavan, a istovremeno aktuelan sadržaj. Ipak, sve je to bio izazov. Morali smo probuditi vlastitu kreativnost i u kombinaciji sa željom da ostanemo i opstanemo, evo ga, uspjeli smo. Puno nam znači podrška naših gledalaca koji su zvali, pisali, govorili da smo im uspjeli popraviti raspoloženje nakon svake naše emisije. U moru informativnog programa i vrlo teških vijesti, zadali smo sebi cilj da budemo sedmična doza zabave. Ukoliko smo barem jednog gledaoca uspjeli oraspoložiti i učinili da barem na sat vremena ne misli i ne priča o koroni, uspjeli smo! U tom raspoloženju i s tim ciljem ćemo i završiti ovu televizijsku sezonu - kazala je Miralem.

Koliko unaprijed razmišljate? Za koliko emisija unaprijed uspijete dogovoriti sagovornike i goste?

Imam običaj reći, pogotovo mladim kolegicama i kolegama koji dođu sa željom da stiču radno iskustvo i znanje u našem programu, da ovo nije posao ovo je, naprosto lifestyle. Ne možeš se isključiti i ne razmišljati o programu i emisiji ukoliko želiš biti uspješan. Jer, nerijetko se dešava da baš na putu od posla do kuće vidiš neku situaciju koja može biti inspiracija za program, sretneš nekog poznatog glumca, muzičara koji je tu, ovih dana u tvom gradu....Jednostavno dobiješ inspiraciju. Tako da ja, konkretno, konstantno razmišljam o onome što bih željela imati u emisiji. Vrlo često je to opterećujuće jer radno vrijeme ne postoji, ali drugačiji način još nisam otkrila. U nekim boljim okolnostima, prije pandemije dogovarali smo goste i sadržaje sedmicama, nekada i mjesec-dva unaprijed, a tokom posljednjih godinu dana živiš i radiš dan za danom. Imali smo nekoliko vrlo stresnih situacija u posljednjih par mjeseci kada su gosti otkazivali dan ili samo par sati prije snimanja...zbog korone, izolacije illi bolesti bližnjeg.

Koliko puta Vam se desilo da Vas "izrade"? Šta u tim situacijama radite?

- Osim ovih, nažalost „novonormalnih okolnosti“ kada je u pitanju „viša sila“, nismo imali puno slučajeva te vrste „izrade“. Znalo se desiti da je neki gost koji dolazi iz inostranstva zapeo na granici ili pred famoznim Vrandukom, da avion zbog magle na Sarajevskom aerodromu nije sletio, ali ne sjećam se da nam je neko namjerno otkazao gostovanje. Sarađujemo i u goste pozivamo samo ozbiljne ljude i profesionalce u svom poslu tako da i tu u startu pravimo svojevrsni filter. A, kada se ipak desi da neko kasni ili, zbog gužve u saobraćaju nije uspio doći do kraja emisije, naprosto pričam više za što će moje kolege reći da meni ne predstavlja problem i tu nadoknadimo izgubljeno vrijeme.

Hoće li ove godine biti crvenog tepiha SFF-a

Možda je rano govoriti, ali mislite li da ćete se ove godine vratiti na crveni tepih odnosno bosanski ćilim Sarajevo Film Festivala ispred Narodnog pozorišta?

- Pa, mi smo i prošle godine bili na crvenom tepihu. U logično jednoj drugačijoj formi, ali smo i u tim vanrednim okolnostima svakodnevno proizvodili po nekoliko sati programa. Da li će se ove godine SFF vratiti onom uobičajenom i poželjenom glamuru ovisi od Direkcije Sarajevo Film Festivala. U svakom slučaju, mi ispred BHRT-a, smo uvijek spremni da atmosferu s najznačajnijeg filmskog festivala u regiji putem našeg programa prenosimo u domove naših gledalaca. Bilo bi divno, jer potpuno je drugačija atmosfera kada radimo u miru i tišini u odnosu na one situacije u kojima smo okruženi brojnim filmskim radnicima, gostima festivala i publikom.

Često igrate tenisa. Je li to novi hobi ili...?

- Odavno ne igram što se meni igra nego samo pokušavam da pratim supruga i sina. Znate onu „kad ne možeš protiv neprijatelja, pridruži im se“... Šalim se, a i ne šalim. Sretna sam što me motiviraju da im se pridružim u sportu, a ne u nekim glupostima. Otkako sam shvatila da je to idealan način da vrijeme provodimo skupa, a ne da „visim“ na društvenim mrežama ili ispijam kafe dok se oni bave nečim korisnim, počela sam da pratim njihove hobije. Od Vanjine treće godine skijamo skupa, ljeti naravno plivamo, a odnedavno igramo i tenis pa čak su me nagovorili da igram i golf. Što je meni bilo nezamislivo jer tu moraš striktno poštovati pravila, a jedno od najvažnijih je da većinu vremena moraš da šutiš (hahaha). Kada sam to uspjela, sve ću (hahaha).

 Vakcina: Ništa bolje ni ne zaslužujemo

Javno kritizirate vlasti zbog (ne)nabavke vakcina protiv koronavirusa. Smatrate li da se moglo brže i bolje odgovoriti na tu situaciju?

- „Reakcija“ naše države u doba pandemije je sramotna, poražavajuća i ponižavajuća. Ali, što sam više razmišljala na tu temu shvatila sam da mi, ovaj narod, očito ništa bolje ni ne zaslužujemo.

Noćima zbog brige nisam spavala

- Mislim da nismo ni svjesni koliko i da ćemo posljedice zbog pandemije koronavirusa, nažalost, osjećati još dugo. Početkom pandemije mi je, iskreno godilo da malo „stanem na loptu“, da budem više sa svojim sinom i suprugom. Ono što me ubilo u pojam i ubija i danas jeste konstantna briga za zdravlje svojih roditelja. Noćima nisam spavala i to je sve itekako utjecalo na moje raspoloženje. Ipak, i kada bih osjetila da padam u loše raspoloženje nisam dozvoljavala da prevlada. Vjerovala sam da će sve proći i da će biti bolje i to me vodilo i vodi i danas – kaže Miralem.