Boris Isaković danas u 16.30 sati bit će na crvenom tepihu 77. Venecija Film Festivala s ekipom filma „Quo Vadis, Aida“ (Kuda ideš, Aida) bh. rediteljice i scenaristkinje Jasmile Žbanić.
EKSKLUZIV
Glumi u filmu Jasmile Žbanić "Quo Vadis, Aida", koji danas u 16. 30 sati ima svjetsku premijeru na Venecija Film Festivalu
Boris Isaković i Emir Hadžihafizbegović na snimanju. Avaz
Boris Isaković danas u 16.30 sati bit će na crvenom tepihu 77. Venecija Film Festivala s ekipom filma „Quo Vadis, Aida“ (Kuda ideš, Aida) bh. rediteljice i scenaristkinje Jasmile Žbanić.
Ovaj srbijanski glumac u filmu tumači lik ratnog zločinca Ratka Mladića, a njegova supruga Jasna Đuričić je Aida.
Isaković uoči premijere za „Avaz“ kaže da ima velika očekivanja od filma.
- Pogotovu što je u pitanju film moje dobre prijateljice Jasmile Žbanić. I s producentom Damirom Ibrahimovićem već treći put sarađujem. Tema je vrlo bolna i mislim da će publika sigurno razviti empatiju prema tom filmu - smatra Isaković.
Na upit s kakvim je emocijama kao glumac ušao u uniformu ratnog zločinca, Isaković vrlo otvoreno kaže:
- Veoma sam se dvoumio da li da prihvatim ulogu ili ne. Poslije filma „Muškarci ne plaču“, pomislio sam da je to posljednja uloga kojom ću se baviti takvim likovima. Meni je stvarno rata, poslije 30 godina, apsolutno dosta i svi bismo to morali shvatiti i početi živjeti normalne živote i da takve likove ostavimo tamo gdje im mjesto.
Ističe kako se rodio u Jugoslaviji i da je to zauvijek ostala njegova zemlja.
- Duboko u sebi nikad nisam mogao pristati ni na kakve podjele među našim narodom. Mi pripadamo, ako ne istom, onda veoma sličnim narodima. Nikad nisam mjerio da li ću neku ulogu prihvatiti, jer treba da igram Srbina, muslimana ili Hrvata. Sve te uloge prihvatao sam, isključivo, ako je moguće, da kroz umjetnost kojom se bavim, na određen način, pokušam pomiriti sve te naše zavađene narode. Sad već u ovom sumanutom trenutku, poslije 30 godina, mi ne možemo da se oslobodimo tog rata. Svi mi moramo prihvatiti stvari koje su se desile i u najboljem duhu oprostiti jedni drugima - kaže Isaković.
Na koncu, na naš upit može li film Jasmile Žbanić do Zlatnog lava, Isaković poručuje:
- Itekako se nadam da može, zato i idem tamo.
Boris Isaković i Emir Hadžihafizbegović. Avaz
- Naravno da će biti različite reakcije na film u različitim sredinama bivše Jugoslavije. U to sam siguran. Da uopće dođe do toga da ljudi pogledaju ovaj film u svim sredinama, to će biti veliki uspjeh. A reakcije, hajde da sačekamo - kaže Boris Isaković.
Ovo je treći zajednički film Isakovića i Emira Hadžihafizbegovića, za kojeg je Žbanić u intervjuu za "Deutsche Welle" kazala:
- Emir Hadžihafizbegović je klasika. Kad smo snimali njegovu scenu, gdje on kao srpski vojnik ulazi u bazu punu izbjeglica, toliko je bio uvjerljiv da su se dvije statistice onesvijestile i morali smo zvati hitnu pomoć. Te žene su bile djevojčice tijekom rata. Emirova gluma aktivirala je stare traume. Bilo je veliko iskušenje, veliki rizik i vrlo emotivno i za Emira i sve ostale igrati ove uloge.
Isković je također istakao da je Emir sjajan.