Karim Zaimović umro je 13. avgusta 1995. godine od posljedica ranjavanja – kao civilna žrtva granatiranja Sarajeva. Tada 24-godišnji Karim ranjen je 1. avgusta u jednom od mnogobrojnih granatiranja bh. prijestonice, 13 dana je trajala njegova bitka za život, ali je, nažalost, preminuo.  

Ime i djelo Karima Zaimovića ni 25 godina poslije nisu izblijedjeli.

U jednoj od svojih priča objavljenih u čuvenoj zbirci „Tajna džema od malina“ Karim kao da je predvidio svoju smrt. Mnogi vjeruju da se ustvari obistinio scenarij koji je zapisan u priči “Bez naslova”.

 Karim je pisao:

“…Ali oni su tu, blizu. To znam, nemam još puno vremena, smrt.”

Priča je objavljena posljednja u zbirci. Autor ih je pisao za emisiju „Josif i njegova braća“ tokom 1993. i 1994., a koja je emitirana na Radiju ZID.

Dio priča Karim je adaptirao u toku 1995., ali ovu posljednju, prekinutu zločinačkom granatom, nikada nije završio i kao takva je uvrštena u zbirku.

Rođen je 6. maja 1971. godine u Sarajevu. Prvu gimnaziju je završio 1989. i potom upisuje Akademiju likovnih umjetnosti, a samo nekoliko mjeseci kasnije prelazi na studij komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Od gimnazijskih dana bavio se novinarstvom, a kod njega se razvila i velika ljubav prema stripu. Važio je za vrsnog poznavaoca stripa i objavljivao je kritike, osvrte i tekstove iz ove oblasti. Pisao je o filmu, stripu, likovnoj umjetnosti i kulturi općenito, u mnogim časopisima, sedmičnim i dnevnim listovima.

Sve vrijeme opsade proveo je u Sarajevu, a sa Semezdinom Mehmedinovićem pokrenuo je časopis za kulturu "Fantom slobode", u kojem je obavljao dužnost zamjenika glavnog urednika. Piše pripovijetke i scenarija. Ostala su mu u rukopisu, nedovršena, dva romana. 

Godine 1996. osnovana je Fondacija ''Karim Zaimović'' radi očuvanja imena i djela Karima Zaimovića.