- Danas bi Jaca slavila 70. rođendan. Kantautorica i trubadur bosanskohercegovačkih sevdalinki i starih gradskih pjesama urađenih i otpjevanih na samo njoj svojstven način u „Jacinom stilu“ – napisao je na svom Facebook profilu Želimir Altarac Čičak, jedan od najznačajnijih kreatora sarajevske muzičke scene.

Jadranka Stojaković rođena je 24. jula 1950. godine u Sarajevu, a umrla je 3. maja 2016.

„Normalan“ posao

Pamtimo je po pjesmama “Sve smo mogli mi”, “Ima neka tajna veza”, „Što te nema“ i mnogim drugim, ali ono o čemu se vrlo malo priča jeste da je inspiraciju crpila iz dna bolne duše i života koji je nije nimalo mazio. 

- Život mi je bio težak još od djetinjstva. Do pete godine živjela sam s majkom, koja se selila iz mjesta u mjesto, pa sam prešla kod babe, a onda su brigu o meni preuzeli tetak i njegova žena. I oni su se selili po cijeloj Njemačkoj, Norveškoj i Španiji - ispričala je jednom prilikom Stojaković.

Znala je reći da joj se u porodici niko nije bavio „normalnim“ poslom.

- Svi smo bili kreativno usmjereni. Mnogo mi je pomogla činjenica da sam odrasla u multinacionalnoj porodici i da sam učena kosmopolitizmu. Majka me naučila da uvijek budem iskrena – naglašavala je Jadranka.

Za njen 23-godišnji boravak u Japanu, gdje je otišla 1988. godine, “krivac” su 14. zimske olimpijske igre u Sarajevu i album s tradicionalnim jugoslavenskim pjesmama koji je dijeljen stranim gostima.

Ivica Osim

Japanski novinar je ploču poslao u Japan i ona je uskoro dobila poziv na muzički festival u toj zemlji, a poslije i ugovor. U Japanu se bavila i slikarstvom, a jezik je naučila za svega godinu i po. Svirala je po velikim koncertima. Svirala je i šargiju s električnom četkicom za zube. Njena muzika našla se i u igricama. 

Na njene koncerte u Japanu dolazio je legendarni Ivica Osim.

- Dolazio mi je na koncerte sa ženom i sa sinom. Kada je stigao u Japan da bude trener kluba, samim tim uspjehom se otvara jedna nova stranica kulturno-sportsko-muzičke saradnje. Želja mi je bila da popravim sliku da nismo svi divljaci i da je postojala kultura i ranije ovdje, da postoji i sada, da je treba razmjenjivati i oni će nam samo pomoći u svemu tome – govorila je Stojaković.

Za vrijeme njenog boravka u Japanu u BiH izbija rat, a ona nije mogla uživati u uspjehu jer je imala grižnju savjesti zbog toga što je njoj dobro, dok nema predstavu o tome kako su njeni roditelji, prijatelji i poznanici i jesu li uopće živi. U Sarajevo se vratila kako bi prisustvovala sahrani svoje sestre, ali kako to inače biva, jedno zlo ne dolazi samo. Na putu do groblja, u automobilu ispred njenog, gine joj i druga sestra.

Pri izlasku na binu 2010. godine pala je, nakon čega se pogoršava njeno zdravstveno stanje, te obolijeva od multiple skleroze.

– Noge su mi postepeno otkazivale dok nisam postala potpuno nepokretna – izjavila je.

Posljednje dvije godine života provela je u Domu za starije osobe “Ivan Pavao Drugi” u Banjoj Luci.

Muzika u snu

U jednom od posljednjih intervjua koji je dala s tugom je ispričala da su je svi zaboravili. 

– Ne mogu se sjetiti ko mi je dolazio u posljednje vrijeme. Nema više mene. To je to, nemam ni glasa. Ne mogu više, bolest mi je uzela sve. Ne mogu više da sviram, ali često sanjam muziku. Živim cijeli život s njom i kao da imam koncerte dok spavam. Još mogu da je osjetim, još mogu da je čujem – izjavila je.