Armin Omerović, glumac i direktor Centra kulture i mladih (CKM) Sarajevo, vrijeme u izolaciji iskoristio je da se posveti stvarima na kojima je poželio raditi. Protekle dvije godine bile su mu veoma aktivne, bilo je snimanja od Rima, Zagreba, Berlina, pa do aktivnog rada u CKM-u. U razgovoru za „Dnevni avaz“ priznao je da izolacija, ipak, nije strana umjetnicima. Mir i tišina odgovaraju im za kreativnost i stvaranje. Otkrio je šta mu je najviše nedostajalo, koje je glumačke projekte morao odložiti, od kojih glumačkih velikana je imao priliku da uči i kako se osjeća u braku s Almom Subašić.

Najveći poklon

- Nadam se da smo svi zajedno iz svega ovoga izvukli pouku. Život se preko noći može promijeniti i ovu pošast ne treba nimalo potcijeniti ni sada ni u budućnosti. Vrijeme će pokazati koliko smo bili odgovorni prema sebi, svojim porodicama i društvenoj zajednici, jer smo sada jedni drugima najpotrebniji u procesima oporavka, kako ekonomskog tako i duhovnog i mentalnog - smatra Omerović.

Šta Vam je nedostajalo za vrijeme izolacije?

- Poželio sam scenu, procese snimanja, kolege, ljude generalno koji svojom energijom i prisustvom na našim predstavama, izložbama, koncertima čine, na kraju krajeva, smisao. Mi smo zaista jedni drugima najveći poklon, ali smatram da se ovo sve dešava s razlogom.

Jeste li neke glumačke projekte morali odložiti zbog pandemije?

- Netom prije izbijanja pandemije snimio sam film “Ona” u Novom Sadu. Nažalost, odgođeno je snimanje jednog igranog filma u našoj produkciji, za koje vjerujem da će se nastaviti kada se stvore uvjeti za to. Usredotočen sam i na rad Centra i na njegov progres, te smo do sada realizirali više od 300 programskih aktivnosti, više od osam premijera, deset izložbi, dvadesetak škola i kurseva za djecu i mlade i imali više od 50.000 posjetilaca kroz razne aktivnosti.

Veliki izazov

Malo ste se povukli u „birokratske“ vode. Priželjkujete li opet neku ulogu kao što ste imali u filmskom hitu „Armin“ s glumačkim velikanom Emirom Hadžihafizbegovićem?

- Biti direktor CKM-a veliki je izazov za mene. Odgovornost prema uposlenicima, ljudima i onome što im nudimo. Film “Armin” je za mene nešto više od filma, on je bio moj putokaz i dio maratona koji se zove život. Sa svojih 30 godina imao sam zadovoljstvo da učim i stvaram s velikim glumačkim imenima kao što su Emir Hadžihafizbegović, pokojni Ivo Gregurević, zatim Mustafa Nadarević, Alma Prica, Goran Bogdan, Momčilo Otašević, Mirsad Tuka...

Koliko je ova kriza pogodila CKM Sarajevo?

- Ove godine slavimo 55. rođendan. Ako išta nedostaje meni i mojim uposlenicama, to su dječiji osmijesi i naša publika. Finansijski smo jako osjetili ovu pandemiju, kao i sve grane umjetnosti, industrije i generalno svih sektora. Mi, kulturnjaci, i naše ustanove više nego ikada trebamo našu publiku i obnovu naših repertoara. Moram pohvaliti i sve kulturne ustanove u Sarajevu i BiH koje se grčevito bore u ovim teškim vremena i što su ljudima u izolaciji nastavili pružati kvalitetne predstave i online izložbe i programe. Obećavamo našoj publici da ćemo se iz ovoga izvući jači i pozitivniji, da ćemo ponuditi i vratiti sve naše programe, aktivnosti, koncerte, izložbe, promocije, premijere.

Supruga Alma

Prošle godine ste uplovili u bračne vode.

- Alma i ja polako gradimo naš zajednički život, uz sve pozitivne i negativne strane koje on donosi. Zajedno smo jači i u ovim izazovima i umjetnost je ta koja nas spaja. Ona je prije pandemije magistrirala arhitekturu na engleskom jeziku, pa se uspjela posvetiti projektima u arhitekturi, a i očuvanju tradicije sevdaha i stvaranju novih pjesama, koje pomno bira i na kojima radi.