Na jučerašnji dan prije dvije godine umrla je pjevačica Donna Ares, pravog imena Azra Kolaković.

Lavovsko srce

Iako je imala lavovsko srce i svakim atomom snage se borila protiv opakog raka, izdržala nije. Otišla je prerano, u 41. godini. A samo njeni najbliži znaju koliko ih Azrina smrt boli svakog dana. Odupirala se pjevačica godinama uspješno. Jedno vrijeme je zbog liječenja živjela i u Danskoj. Mnogi kažu da je osjetila da je pred kraj života, zbog čega se vratila u rodni Bihać.

Njenoj majciAjki Kolaković-Čaušević je najteže. Svaka majka uvijek želi da je dijete nadživi...

- Prebolno je, preteško. Ne daj Bože nikome da se osjeća ovako kao ja. Vrijeme ništa ne liječi. Imam ja svoje mehanizme za funkcioniranje, poprilično smo jake, borci smo veliki... Međutim, ona je uvijek prisutna. Naučili smo na Azrine turneje i da je nema, ali dođu dani kada se suočiš s istinom koja je presurova. Prestrašno je sve - govori Ajka za „Dnevni avaz“.

Na rubu suza, i ove godine krenula je na kćerkin grob, a nama je rekla kako čovjek samo nauči živjeti dalje.

- Uvijek nekako držim u dubini sebe tugu i svoje suze čuvam za sebe. Ali kada dođu ovi dani, bude haos, uragan... Bila je pozitivna osoba, puna života, a muziku je oduvijek voljela. Od prvog dana kada se rodila, mi smo znali da će biti muzičarka. Nije bilo bitno koji će žanr biti, hoće li svirati ili pjevati, ona je jednostavno bila okrenuta ka tome - prisjeća se Kolaković-Čaušević.

Dodaje da joj malo lakše bude kada čuje lijepe riječi od ljudi.

- Bude ti drago kada vidiš da ljudi dolaze i obilaze njeno počivalište. Jeste da je preteško, da bi čovjek volio da je bilo obrnuto, to bi svaka majka voljela, ali kada je tako... Ponosni smo što smo je imali i što je bila dio našeg života, a njenog prekratkog – s velikim bolom kazala nam je Ajka.

Dođe uragan

Donna Ares se borila do posljednjeg trenutka, a davala je podršku svima iako je njoj možda bila najpotrebnija.

- I to govori o njenoj ljudskoj veličini. Ja sam sve s njom prošla, posljednjih šest mjeseci bila je kod mene i vidjela sam sve i shvatila da nema nedodirljivih ljudi. Neka niko ne misli da je drugačije, svima se sve može desiti. Mi smo u suštini svi dobri i vrijedni ljudi, samo nam sistem ne dozvoljava da funkcioniramo onako kako bismo trebali i da sve naše kvalitete izrazimo - kaže Azrina majka.

Dodaje kako je potrebno da ljudi pruže jedni drugima ruku...

- Nekada, kada slušam njenu muziku, osjećam se najnormalnije, kao da je tu, a opet nekada... Zavisi od mjesta, momenta, okruženja... Nekada jednostavno taj uragan u meni prevlada... Plačem po nekoliko dana, pa se smirim, funkcioniram normalno neko vrijeme, a onda opet dođe taj uragan. Nekada je i moja snaga samo maska. Nijednoj majci ne bih poželjela ovo - zaključuje Kolaković -Čaušević.

Puna kuća nje

- Kada Azra uđe u sobu, nje bude puna kuća, a imala je i poseban gard. Bila je jednostavno takva, radila je šta je htjela, a šta nije, niko, pa ni mi je nismo mogli natjerati. Furala je svoj fazon, kako se kaže. Ali pozitivnost i muzika su na prvom mjestu - ističe Ajka.