Hitmejker Nazif Gljiva jedan je od onih ljudi s kojima razgovor protekne u smijehu, ali i doticanju ozbiljnih tema. Naš poziv jučer ga je zatekao u društvu prijatelja s kojima je obilježavao 1. maj, Praznik rada.

Radnička druženja

- Praznik provodim kod prijatelja, blizu Breze, u jednom lijepom, malom mjestu. Družimo se u prirodi. Ima i roštilja i svega. A najbitnije je da je dobra raja. Ono, kao prije rata, pravo da ti kažem - govori Gljiva. 

Osjetili se zaista razlika u proslavljanju prije rata i sada?

- Mislim da u duši razlike nema. A ovako kad se pogleda, ima. Prije rata bile su velike parade, i vojne i policijske. Takav je sistem bio. Nekome su te parade bile divne, nekome nisu. Ali, najviše mi je ostalo u sjećanju ono da smo se rano budili i išli na jutarnja druženja na sva sarajevska izletišta. Taj je praznik u to vrijeme značio nešto, jer se oslanjalo na radničku klasu. To je bila parola.

Gdje je danas ta radnička klasa?

- Teško joj je, nije lako. Na kraju krajeva, radnici uvijek izvlače deblji kraj. Ne svi, ali veliki postotci onih koji pošteno rade svoj posao nisu nagrađeni. A to je velika tuga. 

Dokle su pripreme za Vaš album u povodu obilježavanja 40 godina karijere? 

- Album je odštampan i sve je snimljeno. Još ne znam hoću li naljeto ili najesen praviti promociju i na koji način. Bit će nešto jednostavno. Takva su vremena da to sve mnogo košta. Napravio bih jednostavno druženje, 40 godina Nazifa Gljive, gdje bih podijelio taj CD „Antologija – Pozdrav iz Sarajeva“.

Fizički izgled

Koliko je fizički izgled bitan danas? 

- On je preuzeo primat. Kako izgledaš, toliko vrijediš. Danas te stilisti naprave i nacrtaju kao Pikaso. Izgled je vrlo bitan, jer on privlači danas. A 90 posto pjevačica je razgolićeno. Ali, to, izgleda, publika i voli. Danas se muzika svela na to da prodaješ i svoje tijelo i obraz. Mi nismo imali stiliste, u modi je bila priroda.  

Plašite li se godina koje dolaze?

- Ja sam vrlo jaka, normalna i realna osoba. Sve ide svojim tokom. Ne treba se plašiti ničega. Još kad sam bio dijete, bio sam spreman na to da ću jednog dana otići s ovog svijeta. To je pravda, to je život i nešto što je normalno. Važno je ispuniti period između rođenja i smrti. Ljudi su dobri. Samo ponekad živiš u sistemu koji ti ne da šansu. Niko nije namjerno negativan, već okolina utječe. Ali, smrti se ne treba bojati. 

Raspad sistema

Četrdeset godina nije malo. Koliko se muzička scena promijenila tokom vremena? 

- Znate, muzička scena imala je svoje faze. To su različite stvari o kojima se može pričati. Naravno da se promijenila, i to sto posto. Ranije su više cijenjeni tekst i melodija, a danas je to ritam. Sada, neko ko je prešao 40 godina, može jedan izlazak da ga košta infarkta, jer je muzika previše bučna. Ranije je sve imalo nekog smisla, sada... Romantika jeste još prisutna, ali se ranije više džentlmenski odnosilo prema damama. Malo se raspao sistem u tom smislu. 

Uskoro 70. rođendan

Nakon srčanog udara koji je pretrpio prije skoro četiri godine, Gljivi su ugrađena tri stenta.

- Sve umjereno treba. Naljeto punim 70 godina. Osjećam se dobro, hvala Bogu, da ne ureknem. Osjećam se lijepo kao da nikad nisam imao intervencija na srcu – govori Gljiva.