Godinu na izmaku Lepa Brena pamtit će po dvostrukom spektaklu u beogradskoj Štark areni, kojim je proslavila 58. rođendan i 35 godina jedinstvene karijere. Čini se da je 2018. bila i turbulentna za Brenu, jer u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ otkriva da je razmišljala o okončanju karijere. 

Folk diva, koja je obilježila jednu eru na prostoru koji se nekada zvao Jugoslavija, 29. decembra održat će koncert na Jahorini, dakle u svojoj domovini, Bosni i Hercegovini.

O domovini, privatnom životu i svemu onome što se dešava između četiri zida u kojima živi sa suprugom Bobom Živojinovićem i sinovima i onome što piše u rodnom listu jedna od najvećih zvijezda na ovim prostorima veoma je iskreno govorila za „Avaz“.

Stara Balkanka

S kakvim emocijama dolazite nastupati u domovinu BiH?

- Pošto više putujem po svijetu nego po zemljama bivše Jugoslavije, naravno da mi je uvijek drago da dođem i da pjevam u Bosni i Hercegovini. Ja sam, ipak, bila i ostala stara Balkanka i stara Jugoslovenka. Ništa se tu kod mene nije promijenilo. Osjećam taj prostor kao svoj, sve ljude volim, zato što sam naučila da volim i tako je ostalo do dana današnjeg. Radujem se koncertu na Jahorini.

Vaš album „Zar je važno da l' se peva ili pjeva“, prema mnogima, jedno je od Vaših najboljih izdanja. Odakle crpite energiju i inspiraciju da pomjerate vlastite granice?

- Kada ste umjetnik u pravom smislu riječi, onda to ne posmatrate kao posao od sedam do tri. Sve što se dešava u svakodnevnom životu može da posluži kao inspiracija. Tako je i ovaj album nastao kao rezultat nekih nesuglasica koje narušavaju harmoniju na Balkanu. Dokumentarni film "Lepa Brena - godine Slatkog greha" je nastao kao podsjećanje na to da kada dobivate priznanja, dobivate ih na osnovu ozbiljnog i kvalitetnog rada, koji je trajao toliko decenija, rada koji je odobren i ispoštovan od publike, gledalaca, fanova i naroda.

Najveće priznanje je da ljudi cijene i poštuju vaš rad. Danas je svako u medijima i danas svako može da bude veoma poznat, ali da imate kredibilitet, trajnost i nešto što ljudi cijene, vole i poštuju, mene to, recimo, čini veoma sretnom.

Gledanost dokumentarnog filma "Lepa Brena - godine Slatkog greha" opravdala je moja očekivanja, jer to samo znači da ljudi i dalje cijene prave vrijednosti i respektabilne karijere. Zainteresovanost za ovaj album i dokumentarni film dala mi je krila da ono što je dobro po dobru treba da se pamti i veoma ozbiljno da se radi na svakom mom budućem projektu.

Ima li kod Vas zasićenja od nastupa?

- Desi se ponekad, ali to je autosugestivni mehanizam, jer poslije ovoliko godina ja više ne moram, već želim da se radujem svakom svom nastupu. Ne nastupam mnogo, imam dva do četiri nastupa mjesečno. Sada tek imam priliku da poslije toliko godina uživam sa svojom publikom, da osjećam njihovu energiju, pratim njihove poglede... Koncert koji sam napravila 2018. mnogo se razlikuje od koncerta iz 2011. godine. Oba su po mom scenariju, ali su dijametralno suprotni. Pokušala sam da napravim koncert bez ikakvih gostiju, kako inače rade sve velike zvijezde u svijetu.

Topli dom

Kakva je Brena u svoja četiri zida? Mora li Vaša biti posljednja?

- Kod nas kući ne postoje zvijezde, već obični, normalni, porodični ljudi. Kitimo kuću za Novu godinu, vodimo računa šta će se danas ručati, dogovaramo se kada ćemo se vidjeti s djecom. Njegujemo porodične vrijednosti. Radujemo se čišćenju snijega, običnim svakodnevnim stvarima, imamo dva psa u dvorištu, tri psa u kući. Kod nas je obična situacija da ne može biti običnija. Vodim računa da mi je dom topao, da je čisto, jer sam oduvijek bila velika higijeničarka. Volim tu perfektnu čistoću i uživam u tome. Ako mi nisu sve stvari na svom mjestu, to mi stvara nemir u glavi. Svi su naučili tu moju osobinu iako su se bunili, međutim, sada shvataju da je to dobro za sve. Volim da se okupljamo, da spremamo naša omiljena jela. Svako od nas se bavi svojim poslovima, uveče se sastajemo i pravimo planove šta ćemo dalje. Mladi idu u provod, a mi stariji ostajemo kući i uživamo uz knjigu ili uz neki dobar film.

Na vrhuncu ste karijere. Je li tačno da se uskoro povlačite?

- Pripremanje ovako velikih koncerata, kada imate na sceni 150 ljudi, traži veliki angažman i cijelog čovjeka. Bilo mi je veoma naporno da osmislim svaki detalj i sigurno dva mjeseca smo sjedili sa cijelom produkcijom, dogovarali sa plesačima, igračima, horom. U jednom trenutku sam htelja da objavim da je to moja oproštajna turneja i moj oproštajni koncert. Međutim, kada sam se odmorila i poslije prvog i drugog koncerta u Areni, shvatila sam da mogu još i da mi je ovaj koncert u Beogradu dao krila da nastavim i idem dalje.

 Šta Vam je obilježilo karijeru, a šta privatni život?

- Moja karijera je filmska i šteta bi bilo da se o tome ne napravi film. Mislim da imam jednu od najuspješnijih i najboljih i najkorektnije postavljenih karijera na ovim prostorima. Stvarala sam stranice svoje karijere bez ikakve podrške moćnika, kakav je danas često slučaj. Međutim, radila sam s bendom i najvećim menadžerom na ovim prostorima Rakom Đokićem, koji je bio mag menadžerstva. Kasnije sam nastavila da radim s produkcijom koja je i dan-danas najmoćnija na Balkanu, tako da mi je karijeru obilježio narod, publika, jer jedino odobrenje i poštovanje koje treba da dobijete jeste od naroda. Ja sam sve to dobila i zaista uživam u tome i nastojim da tu svoju publiku nikada ne razočaram. Privatno sam dobila djecu, mir i porodicu, tamo gdje crpim svoju mentalnu i duhovnu snagu, jer je to suština ovog života.

 Koja glumica bi igrala Lepu Brenu?

- U svakom slučaju harizmatična, visoka, lijepa, zgodna, vedra, mlada, elokventna. Ista onakva kao što sam bila ja nekada. I sada sam ista, samo dosta starija.

Šta Vam znači godina rođenja u rodnom listu?

- Godine mi, zaista, ne znače ništa. Prosto se nekada začudim koliko imam godina i da li je uopšte to moguće da imam toliko planova i ideja koje čekaju na realizaciju i koliko imam snage i energije. Mislim da to nema veze s mojim godinama, jer se osjećam kao da imam 15-20 godina manje.

 Volim sevdalinke

Vaša omiljena pjesma i film? Šta trenutno čitate?

- Teško je izabrati. Uglavnom su to sevdalinke i pjesme Selin Dion i Maraje Keri. Obožavam pjevačice koje imaju raskošne glasove. Omiljeni film još nemam, a trenutno čitam knjigu Dena Brauna i čini mi se da je sve što je napisao istina.

Kako gledata na dešavanja u regionu i svijetu?

- Cijeli svijet živi previše turbulentno i s viškom informacija. Ovaj višak informacija na neki način nas je ubrzao i ubija nas. Mnogo bi nam bilo lakše da nemamo ovoliko informacija. Jer, bez obzira što imamo ovoliko informacija, kao da se ništa ne čini da zavlada mir u svijet, a naročito ovdje, na Balkanu.

 Vaša želja za 2019. godinu, osim, naravno, zdravlja?

- Osim zdravlja, želim svima duševni i duhovni mir i, naravno, brdo para, brdo zlata i dijamante oko vrata.

Joga i špaga

Je li tačno da je joga zaslužna što i dalje možete napraviti špagu?

- Joga je nešto što podržava moju vitalnost, snagu i energiju i mislim da svaki sport treba da se prilagodi ličnosti i temperamentu. Tako da su plivanje i joga nešto što volim najviše na svijetu.

Brčko u sjećanjima, ali Majami je najljepši

- Naravno da će Brčko ostati grad u mojim sjećanjima, koji me vezuje za moje djetinjstvo. Ali, kada obiđete toliko lijepih gradova na svijetu, postoji nekoliko njih u kojima bih zaista voljela da živim. Majami je, ipak, jedan od najljepših gradova na svijetu.

Boba i ja: Kako smo sačuvali brak

Uspjeli ste sve ove decenije ostati miljama daleko od bračnih i vanbračnih skandala. Kako, jer vjerovatno ste izazova imali i Vi i Boba?

- U životu je važno da znaš koliko je sati i da vodiš računa da ne izgubiš to što imaš i što si stvorio. To je osnova i suština svake veze i braka. Ne volim pretjerano vezivanje, niti oduzimanje neke slobode, mislim da svaki čovjek treba da ima svoju ličnu i kreativnu slobodu, ali i da zna šta može izgubiti ako prijeđe određene granice. Mi smo veoma mladi počeli da zarađujemo, stvaramo i prošli smo sve šta je trebalo, tako da od dana kada smo se uzeli imamo veoma jasan i stabilan odnos i prema životu i jedno prema drugom. A bez ljubavi, razumijevanja i poštovanja nijedan odnos ne može da funkcioniše.