Za razgovor s Asimom Brkanom (64), bh. pjevačem narodne muzike, imali smo i više nego dobar povod za razgovor. Četrdeset dugih godina muzičke karijere.
Brkan se na muzičkoj sceni bivše Jugoslavije pojavio početkom sedamdesetih godina i bio u veoma popularan sve do devedesetih godina, kada se zbog rata u Bosni i Hercegovini povukao iz estradnog miljea.
Moji mentori
- Moja muzička karijera krenula je kada sam imao 13 godina, s pjesmom Alekse Šantića nastupao sam na audiciji u Omladinskom kulturnom centru „Abrašević“ u Mostaru. Danas sam njegovu pjesmu uvrstio na svoj album, ona nosi naziv „Jahao sam konja, ašikovo, pio“... Rado pamtim taj period iz „Abraševića“, gdje sam prošao na audiciji. Do odlaska u JNA sam pjevao s raznim muzičkim sekcijama i stekao veliko znanje od ljudi koji su bili moji mentori – prisjeća se Brkan.
Nakon toga, nastavila se njegova muzička karijera, kada je došao na audiciju u Sarajevo.
- Na toj audiciji bio je rahmetli Ismet Alajbegović Šerbo, Jozo Penava, Drago Trkulja, Jovica Petković... Oni su mi tada rekli: „Evo ga ljepši od Safeta Isovića, a kako pjeva, vidjet ćemo“. Kad sam pustio glas, rekli su mi da ću biti obaviješten. Tako je to teklo do 21. godine. S prvom pjesmom „Iz kamena voda tekla“ ušao sam u anale antologijske pjesme. Ni danas ne znam šta je antologija, ali znam da je to nešto veliko – evocirao je uspomene Brkan, dodavši da je veoma ponosan na 1979. godinu, kada je s pjesmom „Jednom sam i ja volio“ pobijedio na Ilidžanskom festivalu.
Potom je uslijedilo, kaže nam, preseljenje u Beograd.
- Iz Jugotona su mi, pamtim, dali stan i ostao sam u Beogradu sve do 1991. godine. U tom periodu sam se oženio mojom Azrom s kojom imam dva sina, Omara i Emela. Zbog svega ružnog što se desilo u Mostaru, moja djeca i danas ne mogu da se opuste – iskren je Brkan.
Njegova karijera je, nastavlja svoju priču, iz Beograda krenula uzlaznom putanjom. No, ubrzo je sudbina „umiješala“ svoje prste i Brkan je doživio težak životni period, tokom kojeg je bio prisiljen prekinuti karijeru.
- Prestao sam pjevati kada je rat krenuo. Nisam mogao pjevati u tom periodu, jer sam bio mnogo emotivan i osjetljiv. Umrle su mi tada i majka i nena, srušio se most u Mostaru i sve me je to dotuklo. Karijeru sam prekinuo 1997. godine... – prisjeća se Brkan, dodavši da nije pjevač za svadbe i tezge.
Loš period
Godine 2012. Brkan je skupio hrabrosti da nastavi pjevati...Što se, kako nam je kazao, i isplatilo...
- Pitao sam Sašu Lošića da prepjevam njegovu pjesmu „Sada mi se javljaš mila“, on mi je dozvolio i to je sjajno ispalo. Pjesma je doživjela ekspanziju, Loši je bilo drago, njegov menadžer me nazvao i rekao da sam im osvjetlao obraz, a meni je to dalo vjetar u leđa. Karijera mi je ponovo krenula uzlaznom putanjom, digao sam se iz feniksa. Shvatio sam da, iako sam imao jedan loš period u životu, sve se nekako složilo samo od sebe na svoje mjesto. To je valjda život! Ponosan sam na svojih četrdeset godina karijere – zaključuje Brkan.
Znam da sam faca
- Bio sam model svojevremeno. Nosio sam leptir mašnu, ali sam to izbacio. Nisam htio nikad čak ni ehoton da koristim, iako su mi neke kolege sugerirale, jer sam prirodan čovjek, faca sam, i to znam. Plivam u Neretvi i danas, dobro se osjećam, poletno, sve stignem i vjerovatno zbog toga imam dobru liniju i vitak sam – pojašnjava Brkan.
Rekao je...
Sve ove godine sam radio na sebi. Sačuvao sam glas na određeni način
Čekao sam da kruška koja je na vrhu drveta sazrije i da je onda uberem i da je zajedno pojedemo
Vehid Gunić mi je jedne prilike rekao: „Umrijet ćeš, Asime, umrijet ćemo svi, ali niko pojedine pjesme i sevdalinke ne može i neće iznijeti kao ti“
