Serija „Konak kod Hilmije“, nakon samo četiri prikazane epizode, osvojila je publiku u regionu. Sve miriše na to da je sjajni dvojac Feđa Isović i Elmir Jukić na tragu još jednog hita. Snimanje novih epizoda nastavljeno je ove sedmice, a, svakako će se na setu naći i Marija Pikić, koja igra Hilmijinu kćerku Azru. 

Ova Trebinjka i ranije je sarađivala s Isovićem i Jukićem u popularnom sitkomu „Lud, zbunjen, normalan“. Glumila je u filmovma „Djeca Sarajeva“, „Sa mamom“ i „Sizif K.“, serijama „Cvat lipe na Balkanu“, „Kriza“, „Meso“...

Za „Dnevni avaz“ govorila je o „Konaku kod Hilmije“, drugim angažmanima, saradnji s kolegama, slobodnom vremenu...

 Prava skojevka

- Uvijek je zanimljivo i privilegija raditi s dobrim glumcima i kolegama s kojima nisam ranije sarađivala.  Svaki čovjek donese sa sobom novu energiju, način razmišljanja i onda i mene provocira i gura tamo gdje nisam „zalazila“.. Za mene je to možda najdragocjenije – govori Pikić.

 Kako se Vaš lik snašao među ilegalcima, četnicima, ustašama, Nijemcima...?

- Azra se, kao i svi ostali, snalazi kako zna i umije. Ide za svojim ciljem odlučno i zanesena partizanskim idealima. Spremna je sve žrtvovati i ide do kraja. Kao prava skojevka.

Serija obuhvata jednu epohu.

- Epohe, inače, volim i uživam u svakom izmještanju u vremenu i prostoru. To oslobađa maštu i otvara neke druge slobode, mada, iako smo svi uživali, s Drugim svjetskim ratom nismo otišli puno unazad.

Dosta je humora i šaljivih scena.

- Humor i smijeh su uvijek potrebni, pa kad je bilo i najcrnje, Balkanac se smijehom čupao. Mislim da svaka priča, ako je vrijedna, dobije svoju priliku i momenat, bila to komedija ili drama. Ne postoji neki recept tačnog omjera, ljudskom biću je neophodno oboje, jer je sazdan od toga.

Jedno ili drugo

 Iza Vas su značajni glumački projekti, a mnogo se govorilo o seriji „Meso“, gdje igrate Mariju iz Trebinja. Razlikuje li se ona mnogo od Marije Pikić?

- To je bilo glavno pitanje svih koji me ne poznaju, jer je jedina sličnost upravo to što smo obje Marije iz Trebinja. Ona pripada nekom socijalnom krugu od koga sam, lično, daleko. Ali, pogodila me ta sudbina i zahvalna sam što sam dobila priliku da „progovorim“ o tom problemu. Nažalost, živimo u dobu potpuno poremećenih vrijednosti i vidim dobre ljude kako idu takvim i sličnim stranputicama. Mislim da je „Meso“, s toliko likova i karaktera, „ubolo“ svakoga na neki način i drago mi je, to nam je bio cilj, a reakcije koje smo dobili to potvrđuju.

Dosta se pričalo o scenama seksa u ovoj seriji. Kako gledate na to, jer i takve scene su dio Vašeg posla?

- Upravo tako. Što kažu, treba i to znati napraviti. Mislim da su reakcije na te scene najviše rekle o nama kao društvu. Nazivali su ih svakakvim, a ponajviše eksplicitnim, što je presmiješno. Te scene, bez ijednog golog centimetra kože i, naprimjer, jugoslovenska kinematografija, uz koju smo odrasli, se ne mogu ni porediti. Živimo u „najslobodnijem“ vremenu, u kome svako može sve da kaže i sve je svima dostupno, a konzervativniji smo nego ikada.

 Kada pogledate iza sebe, gdje više pripadate -  pozorištu, TV projektima ili filmu?

- Pozorište jeste prva ljubav i ono što me privuklo i uvuklo u ovaj svijet, ali je moj put do sada bio takav da sam više radila pred kamerama. Ne znam, ne mogu reći da više pripadam jednom ili drugom, jer su, za mene, to neuporedivi svjetovi i ne volim se svrstavati. Pripadaš tamo gdje se osjećaš lijepo i prihvaćeno, za mene je to gluma u svakom svom obliku.

Bježim što južnije

Kako provodite slobodno vrijeme?

- Kao i svi, pretpostavljam, uz porodicu, prijatelje... Vježbam, čitam, imam hobije koje volim i tako. Bježim što južnije ka zrikavcima i vodi.

Mala slatka neizvjesnost

- Svaki dan je drugačiji. Ima onih koje presjediš čekajući jednu scenu da snimiš, a i drugih, meni dražih, kad se radi punom parom i kada nemaš kad da pogledaš koja je naredna scena, nego pitaš nekoga u hodu. I dok ne dobijem dnevnu dispoziciju, ne znam ko još sutra radi i s kim se družim, mala slatka neizvjesnost. Iskupila se ekipa budalica pa uvijek neko zasmijava – govori nam Pikić o atmosferi na snimanju „Konaka kod Hilmije“.