Majstor kinematografije, legendarni reditelj Ridli Skot (Ridley Scott) smatrao je da treba napraviti nastavak „Gladijatora“, jednog od njegovih najvećih i najpopularnijih filmova u karijeri, i epske borbe u drevnom Rimu, koja se bavi moći pojedinca, snagom naroda, intrigama i osveti.
Nakon 24 godine otkako je izašao historijski spektakl s Raselom Krouom (Russell Crowe) u glavnoj ulozi, Ridli je režirao drugi dio „Gladijatora“ koji na repertoare kina širom BiH stiže od 14. novembra, a donosi ga „Una film“, distributer studija „Paramount Pictures“ za našu državu, zahvaljujući kojem je „Dnevni avaz“ dobio ekskluzivni intervju s Pedrom Paskalom (Pascal, 49), jednim od glavnih glumaca.
Dobar uvod
Ovaj čileanski i američki glumac utjelovljuje fiktivnog lika Markusa Akaciusa (Marcus Acacius), a kompletan rad na ovom filmu za njega je ostvarenje svih snova, posebno uzimajući u obzir da mu je Ridli Skot jedan od idola i čovjek čiji su ga filmovi oblikovali. A glavnog junaka utjelovljuje Pol Meskal (Paul Mescal) – Lusijusa (Lucius).
Kako ste se osjećali kada su Vas pitali da budete dio „Gladijatora 2“?
- Čuo sam za film i srce mi se jednostavno steglo pri pomisli da neću biti dio njega. Pomislio sam: „Kako da izdržim da ne budem dio ovog filma?“. Tada se poziv smatrao magičnim i neočekivanim, a opet nekako predodređeno. Nije bilo važno koja će uloga biti. Znao sam da ću barem upoznati Ridlija. Sjećam se da nisam mogao da vidim dalje od pomisli da ću moći da razgovaram s jednim od mojih omiljenih filmskih stvaralaca – i jednim od najutjecajnijih filmskih stvaralaca u mom životu. Ja sam iz generacije u kojoj nije trebalo da vidite „Aliena“ u godinama u kojima jeste. Taj film je bio prisutan u mom djetinjstvu. I onda „Blade Runner“, i onda gledati film poput „Thelme i Louise“ u srednjoj školi, pa „Gladijatora“ kada sam završavao koledž – to su samo oni glavni utjecaji. Dakle, sve što sam želio jeste da razgovaram s njim.
Kakva je bila Vaša reakcija kada ste prvi put pročitali scenario?
- Postojale su dvije praktične stvari u vezi s tim koje su me zaista oduševile. Prvo, on je na otvaranju filma i stvarno volim dobar uvod. Biti dio toga je nevjerovatno posebno. I drugo, on nam služi kao prva veza s Rimom. On nas vraća u Rim koji poznajemo iz originalnog filma, iako je vrlo promijenjen. I on je čovjek koji nas povezuje s voljenim likom Lusile (Lucila), jedinog živog lika iz prvog filma. Znam da je to pogled sa strane, ali to je ono što sam prvo zaista cijenio. I volio sam isprobavati oklop i kostime, raditi s frizurom i šminkom, i samo vidjeti kako se sve to spaja da bude dio vizuelnog iskustva. Kompleksan je lik. Mislim da je na početku filma moguće ga vidjeti kao negativca, ali onda prilično rano vidite da je on na pravoj strani. Tada postaje više pitanje koliko dugo je on negativac u Lusijusovim očima. Do koje propasti to vodi zbog stvari koje su pogrešno rađene i pogrešno shvaćene? Lusijus ne razumije da ovaj čovjek nije njegov neprijatelj. Akacije se ovdje protivi pravim lošim silama. Naravno, pravi negativac ovdje je Denzelov lik.
Makrinus (Macrinus) je veliki negativac, a Denzel Vašington (Washington) igra jednu od najboljih uloga u svojoj karijeri. Kako je bilo igrati nasuprot njemu?
- Kombinacija Ridlija i Denzela kao utjecaja na moj život gotovo je previše za vjerovati da je moguć. Imao sam priliku raditi s Denzelom ranije, na nastavku „The Equalizera“, tako da je to bio povratak kući na neki način. On je isti čovjek kojeg sam upoznao u tom prvom filmu; samo totalna zvijezda, iskreno, i umjetnik. Za mene je on savršena kombinacija onoga što znači biti zvijezda i umjetnik u jednakoj mjeri.
Odan čovjek
Ridli Skot je fenomenalan graditelj svijeta i setovi za ovaj film bili su epskih razmjera. Koliko Vam daje mogućnost da uđete u pravi Koloseum ili palaču?
- To je sve. Nikada nisam doživio nešto slično, a prije sam bio na zaista velikim setovima i velikim filmovima. Svaki put sam sve više i više zadivljen, ali ovo je bilo kao ništa što sam ranije vidio, i kao ništa što ću ikada više vidjeti. Sjećam se da sam to pomislio kada sam jednog dana sjedio na setu i Ridli je komponirao bitku za nas. Prolazio je kroz to s kaskaderskom ekipom, mislim čak i Polom. Pomislio sam: „Ovo se više nikada neće ponoviti, pa je bolje da to upijem“.
Kao što zamišljate kao dijete da bi filmsko snimanje trebalo da bude.
- Tačno. Ono o čemu sam sanjao kao klinac je ono što sam doživio na Ridlijevom setu. Ono što se dešava s radom u filmovima je da naučite da to obično nije tako. Ali ovo je bilo upravo ono o čemu ste sanjali kao dijete. Brodovi, palače, Koloseum, kostimi – sve je tu.