Na datum rođenja legendarnog košarkaša Dražena Petrovića, 22. oktobra, u njegovom rodnom Šibeniku upriličena je premijera filma "Dražen“, inspirirana njegovom životnom pričom, a koji 7. novembra stiže i u kina u Bosni i Hercegovini.

Priča o Draženu Petroviću počela je na inicijativu autora i producenata Ljube Zdjelarevića i Ivora Šibera iz produkcijske kuće "Kinoteka“, koji su dobili punu podršku porodice Petrović.

Ovaj dugoočekivani filmski projekt, u režiji Danila Šerbedžije, prati Draženov put od njegovog djetinjstva u Šibeniku, preko briljantne karijere u Evropi i NBA ligi, sve do tragične smrti u saobraćajnoj nesreći 1993. godine.

Cisterna suza

Sjajna hrvatska glumica Zrinka Cvitešić utjelovljuje Biserku Petrović, majku legendarnog košarkaša, koja joj je ujedno bila i vjetar u leđa. Za Cvitešić je ovo prva uloga u hrvatskom filmu od 2012. godine, a rijetko daje i intervjue. Ali za "Dnevni avaz“ je govorila o ovom projektu, kako joj je bilo u koži Biserke Petrović, ali i karijeri koju je paralelno gradila u Londonu.

Uskoro će i publika u BiH imati priliku gledati film o neponovljivom Draženu Petroviću, ali i Vas u ulozi njegove majke Biserke. Šta je Vama donijela uloga, rola žene poput Biserke s kojom ste sarađivali tokom procesa?

- To je najljepši dio ovog mog posla - što nikad ne znate kakvi će vam ljudi ušetati u život i tu ostati. Gospođa Biserka je, kako se to na engleskom lijepo kaže, “force of nature” (sila prirode, op.a.). Ne znam čime sam to zaslužila, ali od rođenja su u mojoj neposrednoj blizini uvijek bile žene koje su izgradile živote i sebi i ljudima oko sebe, pobjeđivale sve loše što je život donosio, a objeručke uzimale i punim plućima živjele sve dobro što je život donosio. 

Iz tog razloga me ne čudi da se i gospođa Biserka pojavila ispred mene. To su žene koje uvijek imaju svoju verziju scenarija koji žele živjeti. To su žene kojima je borba normalno stanje življenja. To su žene koje će u jednom danu pasti i saviti leđa i proliti cisternu suza, ali već drugo jutro izaći uspravnije, jače i s neizbrisivim osmijehom na licu. Ukratko, to su žene od kojih se uči.

Bez pritiska

Kako ste se nosili, ili se možda još nosite, s pritiskom jer utjelovljujete stvarnu osobu?

- Ovo nije film o Biserki. Iako uopće ne sumnjam da će ga jednog dana biti. Ovo je film o Draženu, koji je bio i ostao toliko velik da mu film ne treba. Jer on "živi“ svih ovih godina i bez filma. Velikim, velikim dijelom i zbog toga što gospođa Biserka nije dala da bude drugačije. 

Što se mene tiče, pritiska nije bilo, samo ponosa što sam dio pričanja Draženove priče na možda neki novi način. A nakon upoznavanja i provedenih tih prvih nekoliko sati s gospođom Biserkom i velikog razumijevanja i divljenja. Jedino od čega strahujem jeste da nju ne razočaram.

Nikada niste napustili Hrvatsku, ali se niste ni potpuno vratili. Kako je bilo živjeti na relaciji između dvije države i ostvarivati uspjehe, kako se čini, gdje god da dođete?

- I sad se javljam iz Londona s novog projekta. Ja ni kao dijete nisam bila dijete samo svog dvorišta, svoje ulice, svog sela. Uvijek me zanimalo što ima preko ograde, preko ceste, preko granice... 

Drugačija iskustva šire horizonte u nama i grade nam neke nove slojeve na našim srcima i duši. I ja drugačije niti želim, a niti više znam živjeti. I to bi bio možda jedini savjet mladim glumcima - ako imate priliku, iskušavajte se u novim sredinama. Ali svoje dvorište čuvam i njemu se uvijek vraćam, ono jedino poznaje moj hod.

U Vašim intervjuima, rijetkim doduše, često spominjete "anonimnost“, svjesni da ste sve, samo ne anonimni. Kako ste se naviknuli na slavu?

- Kad stavite na papir dane kroz godinu kad nisam anonimna, kako kažete, onda dobijete zbroj ovih drugih dana kad Zrinka živi svoj život daleko od očiju javnosti. I taj je zbroj puno veći od onog „javnog“. I tako je zbog osobnog izbora. I ti su dani važniji Zrinki od onih javnih, ili barem podjednako važni. I zato se toliko i čuvaju i njeguju. 

Veoma je važno izgraditi sretan život između dvije uloge. I normalan, da tako kažem, sa svakidašnjim obavezama i jednostavnostima. I obavezno naći nešto drugo što nije gluma, što vas jednako veseli. Jer, dok čekate na drugi posao, za koji najčešće ne znate kad će doći, živite ispunjeni i sretni. A slava je ionako u očima promatrača, ona nema baš nikakve veze s nama samima.

Nikad ne gledam filmove u kojima igram

Jeste li pogledali finalni proizvod, odnosno film, i kako biste ga opisali? Možete li uopće ostvarenja čiji ste dio gledati kao prosječan gledalac?

- Nikad ne gledam filmove u kojima igram, pa tako nisam ni ovaj. Ono što bih voljela da publici prenesemo je važnost roditeljske podrške djeci, strast prema životu, snagu ispravnog životnog odabira za svakoga od nas. I življenje tog poziva do visina gdje počinju oblaci. Pa i dalje...