Kultna predstava „Helverova noć“ koju je prema tekstu poljskog pisca Ingmara Vilkvista režirao Dino Mustafić, a u kojoj su sjajne uloge ostvarili Mirjana Karanović i Ermin Bravo slavi 20. rođendan. Tim povodom „Helverova noć“ bit će 25. i 26. februara izvedena u Kamernom teatru 55 u Sarajevu.

Ususret ovom događaju jedna od najvećih glumica na ovim prostorima dala je ekskluzivni intervju za „Dnevni avaz“ u kojem je, osim o „Helverovoj noći“, veoma otvoreno govorila i o drugim veoma zanimljivim temama.

Sretna sam

Da li ste očekivali da će „Helverova noć“ trajati ovoliko dugo?

- Kad je predstava izašla prije 20 godina u februaru, nismo tada razmišljali ni ja, ni Dino, ni Ermin koliko ćemo dugo igrati. Znam da je Dino govorio: „Ovo ćete vi dugo igrati, nema veze s godinama“. Ali nekako mi je to tad bilo jako važno. Bila je odlična predstava i znate kad je nešto dobro, onda se prosto trudite da to ne ispustite iz ruku. Nas troje to nikad nismo željeli da ispustimo iz ruku, čak i kada je tadašnji upravnik u Kamernom teatru predstavu skinuo, uništio scenografiju koja je bila veoma vrijedna i koju je napravio jedan poseban čovjek Kemal Hrustanović. Divni scenograf, koji je u tu scenografiju uložio autentične predmete i ono što je on imao u svojoj kolekciji... I to je onda jednostavno bilo uništeno. I jako je bilo neprijatno – predstava je skinuta, pa onda kao nije skinuta...Korona je bila odličan izgovor da se ta predstava ne igra. Onda sam ja zamolila mog upravnika Juga Radivojevića da se predstava igra u Beogradu. I ona se dvije sezone igrala u Beogradu i, evo, sada je ponovo u Sarajevu gdje joj jeste mjesto, gdje ima najbolju publiku i beskrajno sam sretna zbog toga.

Zahvalna sam direktoru Senadu Alihodžiću koji je predstavu vratio na scenu Kamernog teatra. Nadam se da ćemo je igrati dokle god bude moguće.

Koliko je predstava aktuelna danas?

- O toj aktuelnosti ne želim ni da razmišljam zato što je jako bolno kada shvatite da to o čemu predstava govori je živo i danas – diskriminacija ljudi zbog toga što su drugačiji. Tako da, nažalost, jeste.

Koliko se Klara mijenjala svih ovih godina?

- Ne vjerujem da se Klara nešto mijenjala kao Klara. Možda sam se ja mijenjala. Ali Klara je ostala to što je bila.

Gostovali ste i nedavno s predstavom „(Pra)faust“, igrate "Marlene Dietrich - 5 tačaka optužnice", snimali ste nedavno novi film Dine Mustafića... Ustvari ste čest i drag gost Sarajeva. Kako se Vi osjećate kod nas?

- Ja sam zaista davno shvatila u sebi da je Sarajevo taj drugi grad u kome ja živim. Mislim često ne toliko fizički koliko je to grad na koga mislim, obraćam pažnju u vijestima, pratim šta se dešava u - kulturi prije svega, jer me ove druge stvari baš nešto ne zanimaju. Kad god vidim da je neka vijest o Sarajevu, ja to neizostavno pročitam. Kad god dođem, stvarno se osjećam kao da je to moj prostor, iako sam gost tu. Ali, evo sada sam i građanka Sarajeva, doduše počasna, ali uvijek znam i imam to mjesto gdje volim da jedem, šetam, koje ljude pozovem kada dođem u Sarajevo. To je dovoljno da osjećate da pripadate negdje.

Šta je kod Vas trenutno aktuelno?

- Mnogo radim u pozorištu. Od Nove godine do kraja sezone imat ću tri premijere. Jednu sam imala „Gidionov čovor“ i sad me očekuje Selma Spahić koja će doći početkom marta da radimo predstavu a onda i Kokan Mladenović. Radujem se što ću sve vrijeme biti u pozorištu. To je uvijek nešto živo... I radujem se što ću prvi put raditi s dva velika reditelja – Selmom Spahić i Kokanom Mladenovićem.

Tražim najbolje

Nedavno ste proslavili 67. rođendan. Nadam se da o penziji ne razmišljate?

- Ne, uopšte. Razmišljam kao o nečem apstraktnom, kao nečemu što me čeka u budućnosti. Ne znam šta sad znače te godine. Godine su to što sam ja sada, ne ono što bi neko smatrao da bi trebala da budem u tim godinama. Tako da ja izgrađujem svoju ideju šta znači imati 67 godina. Pravo da vam kažem, ne znači mi to ništa posebno. I ne razmišljam o tome. Dok me baš nešto baš ozbiljno ne spriječi, sve će biti po starom.

Imate li svoje omiljene glumce?

- Nema neke idole. Volim da gledam filmove, serije i volim da vidim dobru glumu, volim da vidim da se pojavljuju mladi ljudi koji nose svoje talente i svoje posebne energije i unose u ovaj poziv. U svemu tražim ono najbolje.

Samo da ne izbije novi svjetski rat

Kakve želje imate u današnjem svijetu, takvom kakav je?

- Jedino što želim o ovom današnjem svijetu je da ne izbije neki novi svjetski rat. Sve ostalo ćemo nekako izgurati, srediti, nekako ćemo se snaći, preživjet ćemo. Ali ako se to desi, mislim da čovječanstvo nema budućnosti, a mi pogotovu. Mi koji živimo na ovim prostorima.

Važno mi je da što duže budem vitalna

Moram Vas pitati i za tajnu Vašeg sjajnog izgleda?

- Mislim da nema neke tajne, ne doživljavam to kao da je to tajna koju moram da krijem. Uvijek mi je bilo važno da dobro izgledam, da budem u formi i sad u nekim periodima mi to uspijeva, neki put ne uspijeva. Ali generalno važno mi je da što duže budem vitalna i da budem u mogućnosti da imam što širi dijapazon mogućnosti da igram neke uloge. Tako da iz tog razloga sam se trudila da se bavim svojim tijelom, da budem aktivna, da proširim prostor u kome bih ja kao glumica mogla da budem aktivna. To je ono što je najbitnije.

Inače da se ne bavim glumom, vjerovatno bih bila drugačija. Mislim da u izgledu ljudskom našem ulogu igra i genetika i to koliko se brinemo, naše ambicije, naša inteligencija. Ima, nažalost, mnogo ljudi koji nisu baš mnogo pametni u brizi o svom izgledu i o svojoj formi, pa sad kad uključite sve to, onda dobijete neki rezultat kojim možete biti zadovoljni. Samo što na kraju svega ipak ono što je najbitnije to je da se dobro osjećate u svojoj koži i da ste zadovoljni i da postoje stvari koje vas čine sretnim. Mislim da je to što ljudi zrače iz sebe neki put jedan od glavnih faktora njihovog izgleda.