Svestrana Lana Stanišić, urednica i voditeljica FACE TV-a, glumica i profesorica, uvijek, kaže, radi ono što voli, a u posljednje vrijeme može se reći da se intenzivnije vratila svojoj prvoj ljubavi - glumi.
Snimala je nedavno film „Balada“ Aide Begić, a sada je na malim ekranima publika može gledati u seriji Jasmile Žbanić „Znam kako dišeš“.
Jedna je od javnih ličnosti koje intenzivno rade na sebi i svojoj karijeri, uvijek susretljiva i profesionalna. U veoma otvorenom razgovoru za „Avaz“ otkrila je, između ostalog, na kojim projektima je trenutno još angažirana, kako gleda na trenutno stanje kulture u BiH, da li joj je neko osvojio srce, kako se najbolje odmara...
Energija je zarazna
- Nisam nikad odlazila od glume, jer je sve što radim povezano sa scenom, tako da je gluma u meni kroz sve što radim, kao način promišljanja, filozofije, pogleda, pristupa. Ova dva projekta su svakako predivne glumačke prilike koje su me jako usrećile i u čijim procesima sam mnogo uživala, tako da je bila svojevrsna hrana duši. Nemam problem s tim da me ljudi doživljavaju kao TV voditeljicu, jer sam uvijek radila samo ono što volim. Doduše, o ljudskim doživljajima sam svakako davno prestala razmišljati kao o relevantnoj kategoriji za svoj lični doživljaj, pošto sam naučila slušati svoj osjećaj.
Kako uopće spojiti taj komercijalni medij, televiziju i, usudila bih se reći, ovaj malo ozbiljniji poziv, kao što je gluma?
- Kako moj predivni kolega Ermin Bravo reče neki dan u emisiji „UzBuđenje“: “Umjetnost i novinarstvo su sestrinske profesije, jer se bave istinom.” Dodala bih da je novinarstvo kakvo je na Face televiziji - predstavljanje istine, a gluma je - preživljavanje istine. Tako da je to organski spoj. Kroz iskustvo na Faceu imam istinu, slobodu, stav, humanost, empatiju, prezentovanje mladih talenata… sve su to afirmativne i univerzalne vrijednosti, koje su sastavni dio i umjetnosti.
Kako gledate na trenutno stanje kulture u BiH?
- Kao društvo smo skloni skepticizmu i negativizmu, pa ponekad ne znam koliko smo uopšte spremni da objektivno sagledamo bilo šta, od dnevne politike, do nekog umjetničkog djela.
Biram da gledam pozitivno, pozorišta imaju publiku, kolege igraju, filmovi i serije se snimaju, domaće kompanije odvajaju sredstva za kulturu, mladi muzičari imaju priliku kroz rad Doma mladih da steknu svoju publiku, tako da mislim da ćemo isticanjem pozitivnih primjera motivisati i publiku i političare i sponzore i umjetnike. Energija je zarazna, trebamo joj izabrati predznak, jer će biti onog predznaka koji joj damo.
Koliko na Vas utječe ova cjelokupna situacija koja se dešava u svijetu i našoj zemlji? Koliko Vas to dotiče?
- Na univerzum gledam kao na cjelinu, tako da sam mišljenja da se isti procesi odvijaju paralelno u nama, oko nas, i na svim krajevima svijeta, samo materija i fizička odvojenost to čine teže vidljivim. Kada osvijestimo da svaka podjela po bilo čemu, osim suštini duše i namjeri uma, stvara prostor za termine “vaše” i “naše”, onda ćemo kao vrsta spoznati i osjetiti jedinstvo, a tada ćemo svako biće osjetiti kao dio sebe i onda nikome nećemo željeti manje dobra nego sebi. Boli me što nametnuta matrica koja nas udaljava od spoznaje jedinstva opstaje na iluziji da postoje strane, da postoje podjele, da smo različiti, dok manjina koja vjeruje u novac profitira na “idealima” za koje se bori “većina” koja vjeruje u te ideale koje je kreirala ona manjina koja ne vjeruje u njih, nego želi onaj novac.
Da li ste još uvijek profesorica u školi?
- Trenutno radim u Srednjoj muzičkoj školi kao profesorica glume predivnim mladim balerinama.
