Hatidže Sendil  (Hatice, 40) jedna je od glavnih glumica i nositeljica radnje turske napete dramske serije "Izdaja" koja se emitira na Novoj BH radnim danima u večernjim satima.

U seriji utjelovljuje ženu Neslihan, čije je djetinjstvo okarakterizirala razorena porodica, no neovisno o tome ona postaje inteligentna, nježna i skromna žena koja brzo rješava probleme. 

Zavidna glumačka karijera nije jedino što krasi njen poslovni život. Naime, Sendil je poznata i po svojoj karijeri modela. Kao model takmičila se na izboru za Miss Turske, gdje je završila na trećem mjestu, samim time kasnije je predstavljala svoju državu na izboru za Miss Evrope gdje je bila četvrta.

Najveća je zabluda

Njenu ljepotu i šarm prepoznao je i njen muž Burak Sayaşara s kojim je već 13 godina. Životna poteškoća s kojom se par susreo već na početku braka bila je ta da su izgubili bebu u 14. sedmici trudnoće. 

Međutim, Sendil je odlučila staviti zdravlje na prvo mjesto te su uspješno dobili dječaka koji danas ima šest godina, a Sendil ga često objavljuje na svom Instagram profilu. 

Koje bi Vas tri riječi najbolje opisale osobi koja Vas ne poznaje?

- Po horoskopu sam lavica, podznak bik, utjecaj blizanaca. Ne znam šta bih još rekla.

Kakva je Hatidže u srži?

- Najveća je zabluda koja se zna o meni da ostavljam distanciran i cool dojam... Čak i sama pomisao da zađem u gužvu stišće me oko srca. Ne bi vjerovao. Ja se mogu družiti samo s ljudima koji to mogu shvatiti i sa mnom ostvariti komunikaciju. Svugdje uvijek tražim poznato lice. Ljudi koji me na snimanju razumiju nakon nekog mi vremena priznaju. Ne otvaram ni prozor na prikolici, a toga nisam ni svjesna. Jako je glupo praviti se da si cool i distanciran. "A zapravo nisi takva", to je rečenica koja stoji između ljudi i mene. Što to znači? Što sam ja? Samo ne znam koliko sam sigurna pokraj tebe, koliko opuštena mogu biti. S ljudima kod kojih ne pronalazim spokoj, nažalost, ne mogu uspostaviti komunikaciju.

Šta su Vaše crvene granice?

- Ljuti me nepravda.

Možete li mi reći nešto iznenađujuće, ali istinito o sebi?

- Dobro kuham. Kako? Jako volim slatko. U torbi obavezno nosim slatkiše ili čokoladu. Na Instagramu mi pozornost privuku videa s jelima, gledam ih i kao da jedem.

Plaši li Vas starenje?

- Mislim da je zastrašujuće. Starenje je zaglavilo u plimi i oseki toga da si svašta doživio i učinio, stekao iskustva, no mora se još puno toga učiniti, ima novih mjesta koja treba vidjeti, ljudi koje treba upoznati, novih postignuća i dojma da dosad nisi učinio ništa što si htio. I fizičko je starenje zapravo zastrašujuće. No ja sam vrlo svjesna promjena na sebi. Svjesna sam bora koje se polako stvaraju i promjene u svom pogledu. Volim tu zrelost koju mi donosi.

Vaša serija "Izdaja" govori o prevari. Zašto misliš da su u zadnje vrijeme takve teme u prvom planu?

- U svim su periodima produkcije koje govore o odnosima muškaraca i žena nalazile odjek kod gledatelja. A pažnju ljudi osobito privlači kad jaka žena bude prevarena.

Kako Vi gledate na prevaru?

- Naravno, mislim da nije moralna i iskrena. Iskustva koja sam čula od žena koje su osjetile empatiju prema liku koji glumim i obratile mi se uvijek govore o psihičkoj šteti koju su pretrpjele. Jedan je od najvećih problema u odnosima to što se ljudi koji ne pokazuju iskrenost riječima "želim prekinuti" okreću prevari, a cijenu plate njihovi partneri. To se zove "gaslighting", psihološko nasilje koje osoba koja vara provodi nad prevarenim partnerom.

Šta možete reći o ljubomori?

- Kao glumica znam što taj osjećaj znači. Ona čovjeka obuzima u onoj mjeri koliko se ta osoba osjeća manjom od druge osobe.

Šta je za Vas dobrota?

- Dobrota je po meni iskazivanje zdrave volje, nečinjenje ičega što će biti loše za tebe ili za druge. Ljudi koji su, zahvaljujući psihološkim lekcijama koje su stjecali od djetinjstva, razvili zdrav duh i razum mogu zaista biti dobri i činiti dobre stvari.

U kojem trenutku čovjek postaje zao?

- Osoba koja nema osnovno samopouzdanje i osjećaj vrijednosti lakše će biti privučena zlu. A osobito kad nema što izgubiti, zlo mu može u svakom trenutku doći na vrata.

Sin i suprug

U kojoj se Vi mjeri sastojite od dobra, a u kojoj od zla?

- Osoba sam koja u središte života stavlja trud da budem dobar čovjek i na tome radim. Takvog sam duha da stalno učim lekcije koje mi donosi život i uz njih sazrijevam. Danas vidim da se dobra djela čine kako bismo liječili sebe. Mislim da je dobro djelo koje je učinjeno na sebičan i uobražen način za nekoga drugoga zlo.

U Vašoj priči sada postoji i osveta. Što ti misliš o osjećaju osvete?

- Svjesna sam da su svi ti osjećaji ljudski. No, primjećujem da čovjekova želja da kazni drugoga zapravo na kraju znači da kažnjava sebe.

Vaš sin Džan ima šest godina. Kako je njegov dolazak promijenio tvoj život?

- Džan nije promijenio samo moj život nego i mene. Džanovo je postojanje moj dar i osjećam veliku sreću što sam njegova majka. Majka sam koja obožava svog sina. No istodobno sam svjesna da mu moram biti i majka. Majčinstvo je vrlo ljekovit osjećaj. Odgajajući svoje dijete, čovjek daje još jednu šansu svojem djetinjstvu.

Kakva je podjela između Buraka i Vas kad je riječ o djetetu?

- Zapravo nema podjele. Oboje imamo zajednički osjećaj odgovornosti. Naravno da dnevni refleksi i umor na to utječu. Svoje planove trudimo se krojiti prema Džanu. Trudimo se ne kritizirati jedno drugo u tome kako bismo se trebali ponašati. U situacijama kad se naša mišljenja razlikuju, o tome ne razgovaramo pred Džanom. Trudimo se ne projicirati. Trudim se i da se sama ne ponašam onako kako djetetu govorim da se ne bi trebalo ponašati. To je osobito važno.

Odrasli ste u Antaliji. Kojeg se prizora sjećate iz tih godina?

- Zapravo sam rođena u Istanbulu. Očeva se porodica iz Soluna preselila u Antaliju. Narav i karakter mene i moje braće tipični su za ljude sa Sredozemlja. Najljepši prizori iz mog djetinjstva su kosa posvijetljena od sunca, pjegice i more iz kojeg nismo htjeli izaći.

Nikad nisam imala osjećaj da živim u malom mjestu. Mislim da je za čovjekovo djetinjstvo važnija veličina porodice.

Godine 2001. bili ste treći na takmičenju ljepote. Nakon toga je počela Vaša glumačka karijera. U kojem ste trenutku i kako odlučili da će to biti Vaš životni poziv?

- Mislim da je gluma takav posao da od prvog dana znate možete li ga ili ne možete raditi. To vam kaže vaš talent. To osjetite duboko u sebi i za tim idete.

Mijenjamo se

Jeste li znali od prvog dana?

- Kad se sada osvrnem na svoju prošlost, kažem: "Da, znala sam." Jer su mi od djetinjstva prioriteti bili zanimanje za psihologiju, sposobnost ljudi da se povežu prvo sa sobom, a potom i s drugima, kao i njihovi sukobi. Razvijanje te karakteristike pretvorilo me u glumicu kakva sam danas.

Je li teško održavati ravnotežu kao majka, supruga i uspješna osoba?

- Eto, to je ono gdje se rastrgam... Mogu reći da sam ja u potpunosti u mislima. To mi je veoma teško. Ovaj moj privid smirenosti zapravo je plod duge borbe. No sve u životu radim s velikom strašću i svijesti o odgovornosti. Sve svoje uloge nosim s ljubavlju i prihvaćanjem. Kroz život se krećem s vjerom da u životu postoji ravnoteža i da je važna namjera.

Kako se ljubav s godinama mijenja? Kako se razvija?

- Nisam baš sigurna da se razvija. Mislim da pojmovi ostaju isti. Mijenjamo se mi. Od trenutka rođenja razvoj je u našim rukama. Uvijek si u trenutku kad si prvi put osjetio ljubav ili kad si se zaljubio. To pamtiš. Taj trenutak promatraš s tačke na koju su te doveli vrijeme i iskustva. Ta promjena pripada tebi.

Vaš je suprug jedan od najvećih producenata u zemlji... Je li vaš život kod kuće usredotočen na umjetnost? Scenariji, glumci, rejtinzi...

- Zapravo, ne znam, to nije osobito naglašeno. Parovima koji se bave sličnim poslovima to je normalno. Imam prijatelje doktore koji su u braku i oni kod kuće ne razgovaraju uvijek o operacijama ili razvoju medicine. Kad govorimo o profesionalnim principima, nemamo ni pravilo da posao ne nosimo kući.

Ljubav i dijete

Kako brak i roditeljstvo utječu na ljubav?

- Za mene je odgovornost odgoja jedne osobe velika. Dijete, roditeljstvo... Nama to puno znači. Ne mogu dati općeniti odgovor na to pitanje, svako ima drukčiju priču. No mogu reći da je za mene to neka vrsta posvećivanja života. U tom se smislu osjećam vrlo sretnom. Samo, ja nisam samo majka. Istodobno sam i u ljubavnoj vezi. Kako bismo u životu zadržali neke vrijednosti, katkad treba uložiti trud. U našim je rukama da budemo svjesni što osjećamo i da na zdrav način upravljamo tim osjećajima. Ljubav i dijete, to su osjećaji koji podižu našu životnu energiju i pozitivno utječu na našu toleranciju i empatiju. I ne samo to, u našim je rukama kako ćemo internalizirati dubinu koju nam život u svakom smislu donosi.

Čovječnost povremeno skreće iz šina

Šta Vam gluma sada znači?

- U glumi otkrivanjem sebe počinje slom. I tako nije bilo samo meni, tako je sa svim glumcima. Mogu reći da je velika promjena u meni, čak evolucija, počela upoznavanjem novih priča i likova, s tim da sam duh tih likova vodila u šetnju svojim duhom. Iako se gluma opisuje kao "promatranje svijeta očima drugoga", ja sam zapravo jedna od glumica koja zna da gledanje svijeta očima drugoga nije u potpunosti moguće. Kako godine idu dalje, sretna sam zbog sinteze koja nastaje kad na ovom ugodnom i dubokom putovanju otvorim vrata svoje duše novim pridošlicama. Baš kao što sam osoba koja se u svakom području života svjesnost trudi održati na visokoj razini, u glumi držim do toga da ostanem u trenutku. Kad se sjetimo da dopire do velikog broja ljudi i kod njih nalazi mjesto, glumac ima odgovornost u percepciji svakog čovjeka. Činjenica da danas čovječnost povremeno skreće iz šina pokazuje nam da je funkcija ovog posla još puno važnija.

Kad se moja opsesivna strana susretne s perspektivom perfekcionista, sukob je neizbježan.