Mladi bh. glumac Kerim Čutuna objavio je da je Općinski sud u Sarajevo odbacio tužbu za klevetu koju je njegov otac Remzo podnio protiv njega.
Kao što je već poznato, on je u oktobru prošle godine objavio da su on i njegova majka bili žrtve porodičnog nasilja.
Legalan potez
- Uskoro će biti godina od mog javnog istupanja s detaljima iz privatnog života. Tada je taj potez bio jedini legalan i ispravan za mene, kakvog ga i sa ove distance vidim. Od tog dana pa sve do današnjeg, nažalost, svjedoci smo ogromnog broja incidenata, gnusnih, tragičnih ili manje tragičnih koji su u osnovi porodične prirode. Nasilje, ubistva, prijetnje, nepravda, sve nas to okružuje, koliko god se kao pojedinci trudili da živimo i uživamo u svojim mikro univerzumima i na neki način se tješili da nije baš tako kako se u javnosti priča, tako je i nikako drugačije.
Povod zbog kojeg ovo danas pišem jeste prvostepena presuda Općinskog suda u Sarajevu. Nakon što su mediji prenijeli moj status u javnost, moj otac je odlučio da pokrene tužbu za klevetu. Danas je taj sud donio odluku da odbije tužbu za klevetu za što sam optužen. O članovima zakona, ljudskim pravima i konvencijama ne znam mnogo, ali osjećam da je ispravno da svako ima pravo glasa.
Ne mogu reći da sam iznenađen ili sretan, od objavljivanja statusa pa do današnjeg dana nikad nisam osjetio sumnju u svoje napisane ili izgovorene riječi u medijima. Naravno da sam povremeno bio tužan, jer ko ne bi. Svako normalan bi želio da pruža i dobija ljubav od oba roditelja, kad su već živi. Ova presuda je mnogo bitnija za društvo jer podstiče na dijalog o nasilju u porodici, a dijalog podstiče promjene u ponašanju ljudi, eventualno destigmatiziranje priče o privatnom životu. Sve to bi moglo dovesti do konačnih promjena u zakonima koji trenutno ne štite žrtve ili ih ne štite dovoljno.
Ovdje prilažem i dijelove prvostepene odluke Općinskog suda u Sarajevu, gdje sudija obrazlaže zašto jesam imao pravo da se povodom ove stvari obratim javnosti, jer mi je to bio u tom momentu jedini izlaz i jer je u korist društva da se o nasilju o porodici govori glasno i jasno, u šta sam ja od početka uvjeren.
Jedan dio moram odvojiti za čovjeka koji se zove Zlatan Omerović. Zlaja je dečko koji je dolazio na moje ispitne predstave na Obali, tako smo se i upoznali. On je bio jedan od prvih ljudi koji se javio i ponudio da me zastupa s obzirom na to da je advokat. Smiješno mi je da govorim advokat, Zlaja je brat, koji je bio tu za mene 24h, odgovarao mi na svako pitanje, nasmijao, zagrlio, utješio i razumno pristupao temi kojom sam se bavio. Od njega nisam osjetio niti jedan “pogrešan” impuls, emociju, ružnu riječ ili nešto slično što bi me navelo da dovedem u pitanje moral našeg odnosa ili svojih postupaka. On je došao kao sve suprotno od onog što sam ja mrzio zbog iskustva kakvo sam imao.
