Kum, Oskarom nagrađeni film Francisa Forda Kopole (Francisa Forda Coppole) iz 1972. godine, započinje nezaboravnom uvodnom scenom, u čijoj pozadini svira prepoznatljiva melodija koju je skladao Nino Rota.
Dvominutni monolog glumca Salvatora Korsita (Salvatorea Corsitta), koji je utjelovio pogrebnika Ameriga Bonaseru, izvodi se pod budnim okom kamere postavljene iza ramena nepoznatog slušatelja, što u gledatelju odmah stvara napetost.
Kada kamera napokon usmjeri svoj pogled prema nepoznatom liku, prvi put se susrećemo s mafijaškim donom, Vitom Korleoneom. Sama njegova pojava izaziva strahopoštovanje, ali jedan detalj u sceni na prvu djeluje kao da ne pripada tamo, piše Collider.
Motiv mačke
Radi se o mački koja leži u Korleonovom krilu dok je on mazi.
Motiv mačke koja sjedi u krilu svog vlasnika često se koristi u prikazu zlikovaca, ali u Kopolinom slučaju mačka se tamo našla igrom slučaja.
- Mačka koju Marlon drži u rukama je bila neplanirana - rekao je redatelj. "Vidio sam mačku kako trči po studiju, uzeo sam je i dao je Marlonu u ruke bez da sam rekao išta".